Od virusa do Rusa
Pune dvije godine tlačili su nas s nevidljivim neprijateljem koji nas je zatvarao u kuće, maskirao nas, razdvajao obitelji, reducirao sav život na buljenje u ekran i iščekivanje da prođu ta prokleta “ključna dva tjedna”…
Umjesto Dalića, idol nacije postao je Beroš, broj 10 od Modrića uzela je Markotićka, a Božinović i Capak bili su jači na Transfermarktu od Rakitića i Perišića.
Korona.
Testiranja.PCR i ona druga čačkanja nosa. Propusnice, potvrde, rad od kuće, on line nastava, brat bratu sućut ne može izraziti stiskom ruke, nego laktom ili on line…
Zabili nas u zemlju, a mi trpjeli. Tko bi podigao glas- bio terorist!? To je u zadnje dvije godine bila gora kvalifikacija od Osame i njegovih…Bio i ostao, označen kao svekoliko zaostao..
Kad su , kako im tepamo farmaceutski divovi smućkali cjepiva, nastao je lov na ove koji su iglu izbjegavali bolje nego Stallone metke u Rambu 3 … Sva neodgovorna i bešćutna masa, koja je rekla da ne vjeruje u te bućkuriše bila kriva za eksplozije novozaraženih, prepune bolnice, na žalost i groblja…
Svijet se podijelio na ubodene i neubodene.Ne samo svijet nego i obitelji, rodbina..
‘Oš dojt na svadbu, sina ženim?
Jel treba bit cijepljen, testiran, tretiran?
Naravno!
E, neću ti doć’, poslat ću mu dar on line….
Pas mater i već redom kako ide...
Soj soju grize rep.-..Alfa, Beta, Omega, Omikron, skoro nestalo slova u alfabetu…
Ono, kao u građevini – izvođači, pod izvođači, kooperanti…
Bolnice i groblja i dalje punili i oni koje igla “zaštitila”, kao i oni koji su izbjegavali buster mobilizaciju…
Stručnjaci pametovali, coprali, međusobno se klali, Lauca iz onog Savjeta izbacili, svi ti dr.mr. doc. sc. prof. iako puste škole i doktorate završili nisu pandemiji došli glave – na kraju je svemu amen rekao jedan običan špijun!?
Nije virus iz fokusa naših života istjeralo ni cjepivo, ni socijalna distanca, ni mjere stožera, ni dva ključna tjedna, nego im ga je metnuo onaj čije prezime to i sugerira- Put – in!?
Baš doslovno Put in – korona out.
U kraj sve mjere, sad su sankcije zbog upada u Ukrajinu spas za svijet.
Pale su maske,iako vlada bojazan da bi one nekadašnje iz anegdota o “atomskom z desna”, opet mogle u upotrebu.
I kaj sad ?
Ništa, ja samo promišljam, svojim kvarnim necijepljenim mozgom, da je možda to i putokaz za možebitna politička trvenja…
Ako je u Hrvatskoj oko milijun građana uz sve prijetnje, ugroze i etiketiranja ostalo necijepljeno, to je respektabilna snaga.
Nek’ je tu i dio djece, jer plan o ubadanju najmlađih ipak nije prošao, tko bi ujedinio tu masu ljudi koji su mislili svojom glavom, a ne stožertikvom, zamislili bi se svi postojeći glavni glumci koji rekonstruiraju, kombiniraju i iznalaze način da ostanu tu gdje jesu- na jaslama iz kojih se fino jede.
Ako se toj brojci dodaju i oni koji su na iglu privedeni svakakvim ucjenama i slično, čuda bi se napravit’ mogla.
Znam , da je to samo tlapnja, jer oni koji svojom glavom misle, svojim rukama i zarađuju za život, pa im se u taj glib i među iskusne krokodile u ionako tijesnoj bari baš i ne ide…
Uglavnom, tek jučer sam skužio kako u stvari izgledaju sve te konobarice, blagajnice, bez maski .
Potrajalo tu gušenje toliko, da i pjesmu valja mjenjat:
Umjesto “sedamdeset i dva dana” u “sedamsto i kusur dana”
Sedamdeset i dva dana
sedamdeset i dva dana
na mom srcu lezi rana
Nije rana od bolesti
nije rana od bolesti
vec od tuge i zalosti ..
Umetnite dane pod maskama i mjerama, i eto nas tu gdje jesmo….
Godine koje su pojeli skakavci, kako reče onaj pisac,onomad..