Od ZUR-a do ZOR-a

Zakon o udruženom radu, kojeg su ljudi skraćeno zvali po akronimu samo ZUR, bio je jedan od temeljnih zakona nekadašnje samoupravne socijalističke Jugoslavije od 1976. sve do njenog raspada 1990-ih. ZUR je stupio na snagu ukazom predsjednika Tita 25. studenoga 1976., nakon predhodnog izglasavanja u tadašnjoj Saveznoj Skupštini, a ‘otac’ tog zakona bio je Edvard Kardelj. Radnici, koje su izbjegavali tako zvati, bili su samoupravljači, djelatnici, izvršitelji, a direktori su se zvali ‘inokosni poslovodni organi’… ‘Zurili’ smo tako po ZUR-u desetljeće i pol, radili u OOUR-ima, OUR-ima, SOUR-ima. Toliko smo zurili u jednu točku, da nam se zavintalo, pa se sve raspalo i nestalo u plamenu onih 6 buktinja s petokrakom na vrhu.

Ovih dana na snagu je stupio novi Zakon o radu, skraćeno – ZOR. Njega je osmislio i brani ga od ataka gnjevnih sindikalista i oporbe, naravno, resorni ministar Mirando Mrsić. Na prvi pogled on, za razliku od Kardelja, nema baš milosti prema najslabijoj karici u lancu – radnicima. Igrom riječi – No merci, Mrsiću… Do posla teško, s posla uz ‘nepodnošljivu lakoću otkaza’… tako nekako to izgleda na prvo čitanje.

Kako se sa ZUR-om sprdalo i imenom i provedbom, tako će sigurno proći i ZOR, protiv kojeg je Zoran, tada oporbenjak, potpisao peticiju, a sada je to druga pozicija.

A u zoru ZORica me budi! Hopa-cupa cijelu noć je bilo!
Pa parola: ProZOR mora pasti!
Pozor – oštar ZOR!
Križanac između Bosanca i Grka? Odgovor: Grk ZORba!
Ako ZORa ne svane – Kićo Slabinac.

Sukladno odredbama ZOR-a, ukida mi se pravo na pisanje ovog teksta, pa si dajem sporazumni bezuvjetni otkaz o radu na ovom (o)blogu. Pravni lijek: napisati idući (o)blog. Mijenjati (o)bloge ranom ZORom…