No, oni su danas svoj dan, Svjetski dan beskućnika odlučili provesti u veselju. Pozvali su novinare, bogato ih ugostili i pokazali zahvalnost na krovu nad glavom.
– U 90 posto slučajeva beskućnici budu odbačeni od obitelji, žene, djece, roditelja. Financijska situacija najviše tome doprinosi, naglašava voditelj projekta škole za beskućnike Jurica Banić.
U takvim trenucima beskućnicima bi trebala psihosocijalna pomoć, međutim skloništa u Hrvatskoj su podkapacitirana. To i ujedno i najveći problem udruga koje ih vode.
– Financije su nam nikakve. Financiramo se putem projekata, ali uvijek nam fali ljudi – za logistiku, za pisanje projekata, papirologiju… Često mi nemamo vremena za prijavljivanje na natječaje. Nedostaje nam vremena, ali i socijalnih radnika koji bi se uključivali, ističe Jurica.
Centar za beskućnike Karlovac aplicirao je dva projekta na Ministarstvo demografije upravo za socijalnog radnika. Dolazio bi po potrebi i s beskućnicima imali radionice i sastanke. Obilazili bi i ostale centre kako bi razmijenjivali iskustva.
Inače, beskućnici na Gazi već neko vrijeme imaju radnu terapiju. Ona se pokazala vrlo uspješnom. Rad u plasteniku, na plantaži aronije te izradi zimnice okupira ih podosta vremena.
U skloništu je trenutno 18 korisnika od čega su tri žene. Uskoro stižu još dvojica novih pa će kapacitet biti popunjen. Prije dva tjedna stigao je i Damir Skrbin. Sretan je što nije na ulici i što je imao kamo nakon spleta loših životnih okolnosti.
– Odlično mi je ovdje. Izgubio sam posao, nisam mogao plaćati stanarinu i onda sam se morao negdje snaći. Radio sam kao pomoćni kuhar. Dobro je da ima ljudi koji nas mogu skloniti za prvu ruku, da nas spase da nismo na cesti. Cilj mi je čim prije naći zaposlenje i pomoći ovim ljudima, naglasio je Damir.