Radio Mrežnica
Podijeli

Pedagoginja s ‘one strane’

A upravo se to dogodilo u jednoj gimnaziji, gdje je, nakon objave naših snimki, na kojima se lijepo vidi kako dugoreška mladež pije, puši, fantazira, prlja, devastira itd.., glavna nit vodilja te navodne pedagoginje bilo kako, zamislite, ‘Radio Mrežnica to ne smije raditi’.

Umjesto lekcije učenicima, moraliziranje o Radio Mrežnici

Umjesto da prvi sat posveti svojim učenicima, od kojih je neke vjerojatno prepoznala na snimkama, (a tko zna, možda je negdje na snimkama i netko njen?), pa da ih pita kakva je to zabava pijenje, povraćanje, obavljanje male i velike nužde, šaranje po zidovima i uništavanje fasada, dotična gospođa obrecnula se na nas. Ništa čudno.
Za malograđansku sredinu i malograđansku profesoricu kriv je onaj koji objavljuje, a ne onaj koji po cijele noći banči, loče i radi štošta što pristojni ljudi ili mladež ne bi. Samo da budemo jasni.

U Zakonu stoji i da se ‘pod maloljetničkom delinkvencijom podrazumijevaju kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina života – konzumiranje sredstava ovisnosti među mladima (opojne droge, alkoholna pića, duhanski proizvodi), huligansko – vandalsko ponašanje (uništavanje imovine, pisanje grafita, itd…)’ A stoji i ovo: ‘Maloljetnik je osoba u dobi od 14 do 18 godina života – kazneno i prekršajno je odgovoran!’ O onima iznad 18 godina nećemo ni trošiti riječi.

Što očekivati kad jedna pedagoginja brani pijanu mladež?

Zato se s pravom trebamo zapitati kakav odnos roditelji imaju prema svojoj djeci i što im sve dozvoljavaju, kad pedagoginja u školi staje u obranu mladih pijanaca i vandala? Što ta jadna mladež može uopće naučiti i od koga uopće može nešto naučiti, kad im nitko živ na ovom svijetu nema muda reći – dosta!

Očekuje se od obitelji, očekuje se od škole, očekuje od društva, od policije da zajedno djeluju i preveniraju maloljetnički vandalizam, opijanja golobradih dječaraca i maloljetnih djevojčica. Da, očekuje se to u svakoj normalnoj državi ili društvu. Osim u Dugoj Resi. Tamo pedagoginje staju u obranu pijane mladeži, umjesto da ih seciraju, analiziraju i pokušaju barem jednom pomoći da više ne bude na tom krivom putu. Jer, kad jednu posrnulu ili odlutalu ovčicu vratiš u stado, napravio si veliku stvar. Ali, figa! Malo morgen. Piši kući propalo.

Kako bi ona znala što se dešava?

Nitko drugi nego pedagoginja (stručnjakinja koja se bavi djecom, po definiciji) misli da su klinci u pravu.

U definiciji rada pedagoga nadalje stoji i ovo: ‘Posao pedagoga uglavnom je uredski. Pedagozi nisu izloženi nepovoljnim vremenskim uvjetima i samo iznimno rade u smjenama. Putovanja su rijetka i najčešće su vezana uz stručno usavršavanje. Mnogo vremena provode na raznim sastancima, seminarima i predavanjima. Njihov posao zahtijeva česte kontakte s učiteljima, učenicima, roditeljima, ostalim stručnim suradnicima i suradnicima izvan škole (liječnici, psiholozi Zavoda za zapošljavanje i sl.)’.

Pa kud bi netko, tko je stalno u uredu, mogao biti u doticaju sa stvarnošću? A stvarnost je surova i ta pedagoginja ne živi u njoj. Jer da živi, onda bi znala da ovakve slike oko dugoreške Robne kuće su pravilo, a ne iznimke, i to unazad dvije godine. No, kako bi netko tko je u uredu mogao to znati? Kako bi netko mogao znati da ovakve i slične grupe maloljetnika već dugo, dugo, maltretiraju Dugorešane po noći? Kako bi mogao znati da svako malo dugoreška policija upravo od tih običnih građana zaprimi dojavu što to rade mladi? Kako bi mogao znati da se, osim alkohola i cigareta, upotrebljavaju i dodatni, ‘ulični’ i ini stimulansi kako bi se zabava pojačala?
Kako bi netko tko je u uredu mogao znati da ti isti učenici, koje se brani, uredno piške i kake na prostoru koji nimalo nije za to? Kako bi mogao znati da se u bocunima donose litre alkohola, kako bi mogao znati da se uništava tuđa imovina, poput fasada ili automobila? Pa, naravno, to pedagoginja ne bi mogla znati. Ona živi u svom svijetu škole i ne dao Bog da nešto naruši taj divni svijet, pa i jedna Radio Mrežnica, koja objavi snimke i još ih sa zadovoljstvom uruči policiji od koje očekuje raščišćavanje situacije, odnosno istragu.

Ne dao Bog da netko pita što ta i slični pedagozi uopće rade i zašto dobivaju plaću? Da tješe djecu? Da im daju aspirine nakon vikend pijančevanja? Da im stavljaju na mlade glavice hladne obloge? Da im daju sprej kojim će i dalje uništavati tuđu fasadu? Da ih ohrabre da razbijaju tuđe automobile?

Bi li pedagoginja bila dobra domaćica pijanoj mladeži u vlastitom dvorištu?

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to izgledalo da ovakva skupina dođe u dvorište pedagoginje s početka teksta i ostavi joj rašomon kakvog uvijek ostavlja iza sebe? Možda bi ih dotična gospođa u pola noći pozvala u stan na kavu? Dala im na uporabu njezinu kupaonicu ili wc? Natočila vina ili nečeg žešćeg kao dobra domaćica?

A kad ne bi dovoljno zaprljali i uništili, pozvala bi ih da posao odrade do kraja. Ona će ujutro čistiti sa zadovoljstvom, jer glavno je da se djecu ostavi na miru. Tko ima pravo uznemiravati ih u onome što čine, zar ne, gospođo pedagoginjo?

Uloga škole nije samo u ‘filanju’ znanjem, već i vrijednostima za biti čovjek

Odrastanje mladih generacija unazad zadnjeg desetljeća, odnosno dva, je u moralnoj kaljuži ovog društva koju su stvorili upravo ljudi, samozadovoljno se u njoj valjajući jer im je tako najbolje. A kad tome dodamo nedostatak odgoja u obitelji, koja je u sve goroj situaciji, a treba biti temelj društva, kad tome dodamo nedostatak odgoja u školama koje ne bi trebale samo ‘filati’ mlade pukim znanjem, već i vrijednostima koje su svakom od nas potrebne da budemo pravim čovjekom, onda nas sve ovo ne treba čuditi.

Sva je sreća da slika ovakve dugoreške mladeži nije slika cijele dugoreške mladeži. Ali je slika pedagoginje koja brani posrnulu mladež ipak slika iskrivljenog obrazovnog i odgojnog sustava ovog društva. Što bi na to rekao ministar Primorac?

Policija će utvrditi tko je, što i kako radio i podnijeti prijave

No, još je jednu bitnu stvar gospođa pedagoginja zaboravila. Je li netko punoljetan ili maloljetan, na snimci i zapisu se ne vidi, no to će utvrditi policija. Radio Mrežnica objavljivanjem ovih snimki pomaže policiji, ona je njena produžena ruka, ona je u službi zakona, a policija je ta koja će utvrditi tko je što radio i kako, te podnijeti prekršajne prijave za koje u ovom slučaju ima itekako ‘materijala’.

Je li pedagoginja na strani zakona i policije?

Poštovana pedagoginjo, u ovoj zemlji, svakom građaninu, moralna je dužnost pomagati policiji i biti na strani zakona, obavijestiti policiju o svemu što se zna, a što se kosi sa zakonima. Biti na strani policije i zakona u ovoj bi državi trebali biti svi. Zato nas iskreno čudi da Vi, kao osoba koja radi u obrazovnoj ustanovi, očito, na toj strani ne želite biti.

Portal Radio-Mrežnica unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više na Prihvati Čitaj više