Pet najvećih pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije

Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je brojne velike utakmice u svojoj povijesti koja traje već više od 31 godine. Još od prvog susreta protiv Amerikanaca na Maksimiru u listopadu 1990. godine, gotovo svake godine nižu se velike pobjede. Od tada su „Vatreni“ odmjerili snage sa 73 različite reprezentacije u 318 utakmica te upisali 166 pobjeda, 86 remija i 66 poraza. Također, ostvarili smo nastupe na 11 velikih natjecanja, a u studenom smo pobjedom protiv Rusije, što su sve kladionice u Hrvatskoj i predvidjele, potvrdili plasman i na 12. veliku smotru – Svjetsko prvenstvo u Kataru. Od 166 ostvarenih pobjeda, vrlo je teško složiti listu onih pet koje spadaju u rubrike pod „najveće“. U nastavku pročitajte našu listu…

5. Engleska – Hrvatska 2:3 (kvalifikacije za EP 2008.)

Kvalifikacije koje ćemo pamtiti po dvostrukom rušenju Engleza i tužnom licu engleskog izbornika, Stevea McClarena. Olakotna okolnost je bila ta, da su nogometaši krenuli put Londona bez ikakvog stresa svjesni kako su osigurali europsku smotru bez obzira na konačni ishod na Wembleyju. Čak 88.000 ljudi napunilo je tribine europskog hrama nogometa, a 80.000 je bilo domaćih, spremno čekajući pobjedu te pridruživanje „Vatrenima“ na Euru. No, naši planovi bili su drugačiji. Nakon 15 minuta, semafor pokazuje – 0:2. Šok i nevjerica na stadionu. Nisu očekivali tako poletnu Hrvatsku, Hrvatsku željnu pobjede, dokazivanja. Uspjeli su se vratiti u egal pogocima Lamparda i Croucha, ali to je bilo to od engleske predstave. Mladen Petrić, džoker s klupe, dalekometnim udarcem im je zapečatio sudbinu. Ovom pobjedom smo „braću“ Ruse pogurnuli na Europsko prvenstvo, Euro na kojem će stići do polufinala, ostvarivši time najveći uspjeh od raspada SSSR-a.

4. Turska – Hrvatska 0:3 (doigravanje za EP 2012.)

Uh, kako je slatka bila ta pobjeda. Iz mnogobrojnih razloga. Gotovo tri i pol godine živjeli smo s velikom i bolnom ranom, od poraza u četvrtfinalu Eura. Momci su u Istanbul bili ispraćeni, praktički, kao gubitnici. Mediji su ih, i prije nego su nogometaši i stručni stožer poletjeli iz Zagreba, proglasili pokojnicima. Poraz od Grčke nas je uvjerio kako ćemo prolaz na završni turnir trebati tražiti kroz doigravanje, a izvukli smo najtežeg mogućeg protivnika. Kvalitetna momčad Turske, plus vatrena istanbulska atmosfera i nove traume su zagarantirane, mislili su mnogi. Ali, ne i nogometaši. Krenulo je kao iz bajke. Prodor Ćorluke po lijevoj strani, lopta za Olića koji utrčava ispred Volkana Demirela i 1:0. Ćorluka je tada možda odigrao utakmicu karijere u nacionalnom dresu. Sakrili smo loptu od domaćina, a kad je „Mandžo“ poentirao za 2:0 nakon opsade turskoga gola, bilo je jasno da smo sudionici povijesne večeri. Veličanstvene večeri otpisanih!

3. Hrvatska – Nizozemska 2:1 (utakmica za broncu, SP 1998.)

Nakon ispuštenog vodstva protiv Francuza u polufinalu i šoka zvanog Lilian Thuram, imali smo samo tri dana za oporavak, dan manje nego Nizozemci. Mora se priznati kako su Nizozemci odigrali još iscrpljujuću polufinalnu utakmicu nego naši nogometaši, s obzirom na to da su ih Brazilci srušili tek nakon ruleta jedanaesteraca. Nizozemska je igrala, slažu se mnogi stručnjaci, najbolji i najljepši nogomet na turniru. Prepuni zvijezda, od van der Saara, Jaapa Stama i de Boera, pa sve do Davidsa, Seedorfa, Bergkampa, Kluiverta i Zendena. Krenulo je odlično. Fantastičan okret Prosinečkog za vodstvo protiv moćnih Nizozemaca. Kasnije je „Ćiro“ priznao grešku što nije ubacio u vatru „Velikog žutog“ od prve minute protiv Francuza. Tko zna, možda ne bi hrvatski navijači čekali 20 godina na prvo finale. Brzanac Zenden vratio je stvari na početak, ali ubrzo, ukazao se golgeter Šuker te drugim pogotkom donio Hrvatskoj broncu zlatnog sjaja, a sebi Zlatnu kopačku.

2. Hrvatska – Njemačka 3:0 (četvrtfinale, SP 1998.)

Došlo je vrijeme za poravnati prijašnje račune. Dvije godine ranije, Njemačka je bila kobna za „Vatrene“ u četvrtfinalu Europskog prvenstva. Nije se dugo čekalo na revanš. Prvih 20-ak minuta Nijemci puno bolji i pravo čudo što nismo primili gol, a to čudo zove se – Dražen Ladić. Nakon toga kreće puno više napadačka Hrvatska. „Vatreni“ su ubacili u još višu brzinu te je u zadnjim trenucima prvoga dijela uslijedio top Roberta Jarnija, njegov prvi i jedini gol za reprezentaciju. U drugom dijelu, Ladić se ponovno istaknuo s nekoliko vrlo važnih obrana te je momcima u napadu bilo jasno kako se mora potvrditi pobjeda. I potvrdili su. Prvo Vlaović, a zatim i Šuker plesom među njemačkim braničima te konačnom egzekucijom. Pala je velika Njemačka za koju se mislilo da ne može doživjeti takav potop, piše Dalmacija Portal.

1. Hrvatska – Engleska 2:1 (polufinale, SP 2018.)

Mogli ste očekivati koja će pobjeda zasjesti na prvo mjesto ljestvice. Pobjeda za povijest! Na prepunim Lužnjikima, Englezi su bolje otvorili susret, na krilima sna da dohvate prvo finale nakon 1966. godine. Déjà-vu. Treći put krećemo sa zaostatkom. Izdržali smo do predaha s minimalnim zaostatkom, a onda kreće uragan. Sijeva šansa za šansom pred golom Pickforda. Sat vremena Ivana Perišića nismo primijetili na terenu, a onda se ukazao. Fenomenalno ubacivanje Vrsaljka s desne strane, Perišić natrčava na loptu i pogađa ju karate stilom, umalo poslavši u mrežu i Walkerovu glavu. Erupcija oduševljenja. Englezi su uspjeli doživjeti posljednji sučev zvižduk za kraj regularnog dijela. Nijedna reprezentacija nikad nije pobijedila nakon 120 minuta u tri utakmice jednog Svjetskog prvenstva! U produžecima, najprije Vrsaljko čisti udarac Stonesa glavom s gol-linije. Onda je stigla 109. minuta. Josip Pivarić, veliko iznenađenje turnira, ubacuje s lijeve strane, Walker izbija loptu glavom na trenutak, skače igrač utakmice Perišić, prosljeđuje ju iza zaspale engleske obrane, a Mario Mandžukić dovodi naciju u delirij antologijskim pogotkom kojeg je opjevao, već dobro nam znani, Drago Ćosić. Kasnije je srebro potvrđeno u susretu protiv Francuza, jednih od protivnika u nadolazećoj Ligi nacija.

Izvor fotografije: https://pixabay.com/illustrations/croatia-soccer-world-cup-362287/

(sponzorirana objava)