Život NATRAG NA BANOVINU Objavljeno 14.1.2021. - 19:19 Podijeli
I djeca i roditelji žele natrag u rodni kraj
Karlovac i cijela Karlovačka županija, svim su stanovnicima s potresom pogođenih područja ponudili svu pomoć i podršku. Na raspolaganje su im stavili sve svoje resurse – zdravstvene, obrazovne, smještajne.
I dok učenika nema, a u bolnicama i domovima zdravlja su uglavnom starije osobe, u Karlovcu je smještaj pronašao mali broj ljudi iz Sisačko – moslavačke županije. Uglavnom su se smjestili kod obitelji. Upravo jedna takva je obitelj Vuić iz Petrinje.
Kuća u kojoj im je stan u Gupčevoj, neposredno prije mosta preko Petrinjčice je dobila crvenu naljepnicu. Svi stanari su iseljeni.
Već nakon prvog potresa stan im je bio oštećen, govori nam Ivana.
-Za vrijeme potresa smo bili doma i tad nam je već jedan zid stradao pa smo poslijepodne otišli kod mojih roditelja na spavanje tako da nas je drugi potres zatekao kod njih isto u Petrinji.
U utorak, u 12,19 sati, Petrinju je pogodio onaj razorni potres od 6,2 po Richteru.
-Nakon toga potresa u utorak, predvečer smo se spremili s djecom i prijatelji su nas pozvali u Tribunj, oni tamo imaju kuću pa smo djeca i ja tjedan dana ostali tamo. Suprug je ostao u Petrinji i pokušavao spasiti što se spasiti da i radi u sisačkoj bolnici tako da je istovremeno išao na posao.
Puno nije mogao spasiti.
-Kuća nam je dobila crvenu oznaku tako da je za rušenje. On je pokušavao nešto izvlačiti, ne znam ovog trenutka što je izvukao, a mislim da ni on ne zna. Uglavnom, nešto od odjeće, a je li nešto od aparata ne znam.
Nakon tjedan dana u Tribunju Ivana je prihvatila poziv rođaka na Lemić Brdu u Karlovcu.
-S njima se stvarno osjećamo skoro kao da smo doma.
Ali, doma ipak nisu. Zato će uskoro natrag na svoju Baniju. U Petrinji nemaju kamo pa će biti u obližnjem Sisku.
-Vraćamo se kroz dan, dva, tri. Suprug je od jednog prijatelja dobio stan na korištenje u Sisku tako da on to osposobljava za nas da se možemo vratiti.
Ivana radi u Srednjoj školi Petrinja kao psiholog, kći joj je maturantica, sin osnovnoškolac. Nitko od njih u ponedjeljak neće početi s normalnom nastavom. Ipak, bit će bliže svome domu.
-Iskreno, strah me budućnosti. Ostali smo u principu bez svega materijalnog. Drago nam je da smo na okupu, da smo živi i nekako ćemo se zajedno izboriti za budućnost. Najviše me brine što je kći maturantica i čeka ju državna matura. Godinama si je sve skupljala i pripremala materijale za ispite i toga sada ničega nema.
Što ih čeka u budućnosti ne znaju tek je jedno sigurno, Petrinju ne planiraju napustiti.
-Baš smo prije tjedan dana suprug i ja razgovarali s djecom, ponudili sve moguće opcije. Rekli smo im “što god vi želite, kamo god vi želite idemo i mi, posao će se već naći”. No, oni su lokalpatrioti, kao mama i tata, i žele u Petrinju, kaže Ivana.