Hrvatska SAMO HRABRO Objavljeno 25.1.2021. - 11:18 Podijeli
Sada volonterski kuhaju za sve koji su u potrebi
Život se u potresom razorenoj Petrinji pokušava koliko toliko vratiti u normalu. Otvaraju se frizerski i saloni za uljepšavanje, trgovine, ali Petrinjce i one koji vole ovaj grad posebno je razveselila vijest da je s radom ponovo započela Štuka – legendarni petrinjski restoran koji je na istom mjestu, kod kupskog nasipa, već više od pola stoljeća.
Nakon 20 dana zastoja zbog potresa, kuhinja je ponovo u pogonu, kažu Zdravko i Ivana Ljubešić koji Štuku drže zadnjih 10 godina. Dok Ivana s ekipom radi u Štuki, Zdravko i dalje neumorno volonterski kuha besplatne obroke u Novoj Drenčini.
-Imali smo sreće pa strukturnih oštećenja nije bilo već tehničkih. Par dana smo morali mijenjati instalacije, bojlere, pumpe. O sitnom inventaru neću ni govoriti, toga više nema, kaže nam Zdravko između miješanja fiš paprikaša kojeg je toga dana pripremao pod šatorom za ljude u potrebi.
-Unutarnji dio je dosta stradao, ali smo ga doveli u red, potvrđuje to na drugom kraju grada njegova supruga Ivana.
Restoran zbog COVIDA mjera ne prima goste, ali kuhinja i dostava toplih jela sada ne staje. Interes je velik.
-Ludilo, jako puno ljudi zove. Ne znam je li to zbog toga što ne dobiju svi hranu, ali ljudi su presretni, kaže Ivana.
-Vjerojatno su se ljudi nakon ovih dvadesetak dana zaželjeli nečeg pohanog, žara, lignji i svega tako da stvarno imamo dosta posla, dodaje Zdravko.
Štuka za sad radi skraćeno, od 10 do 17 sati, a skraćen je i menu. Svih 15 djelatnika je ostalo, po četvero u smjeni pripremaju ćevape, lignje, gulaše, čobance, pljeskavice, pizze… Dovoljno je to za dobar objed pa i onaj rođendanski po koji je u Štuku prošloga petka došao Mario.
-Znači nam puno da je ovaj restoran otvoren, sve je drugo porušeno po gradu i mislim da je on jedini koji je preživio. Meni je rođendan baš danas i baš zato sam naručio platu, barem da imamo za takve stvari imamo nešto, kaže.
Ovaj riblji restoran poseban je po tome što je oduvijek bio omiljeno okupljalište Petrinjaca, ali i zbog činjenice da je, od kad je šezdesetih godina izgrađen kao drveni objekt, barem dvaput počinjao doslovno iz pepela.
Prvi put je gorio sredinom sedamdesetih, drugi put u Domovinskom ratu i svaki puta Petrinjci bi ga dizali od temelja.
Srećom ovoga puta to nije bilo potrebno, ali činjenica da sada, kada mnogo toga u Petrinji više niti ne postoji, Štuka ipak radi daje neku nadu da će grad i njegovi ljudi imati snagu za novi početak.
Ovaj riblji restoran šezdesetih je godina izgrađen kao drveni objekt. Nalazi se na obali Kupe, točnije uz nasip u blizini ušća Petrinjčice i Kupe.
Prvi put je polovicom ’70. godina Riblji (kako su ga tada zvali i u kojem su se uglavnom pekle ribice, a prostor je bio i disko), izgorio do temelja. Bila je subotnja večer kad je vatra izbila zbog ulja koje se zapalilo na štednjaku.
Svjedoci kažu, a bilo ih je mnoštvo jer je restoran bio pun, da su vatrogasci stigli u rekordnom roku. S gašenjem, međutim, nisu počeli jer na zapovjed vatrogasca “Puštaj vodu!”, voda kroz vatrogasnu cijev nije krenula. Dok je stigla druga ekipa vatra je zahvatila cijeli objekt i spasa mu nije bilo. Plamen je bio toliko visok da su znatiželjnici morali otići s nasipa s kojeg su do tad promatrali cijelu akciju.
Samo godinu poslije izgrađena je nova i lijepa zgrada u kojoj je svoj ured dobilo petrinjsko Sportsko ribolovno društvo Štuka pa je i restoran nazvan po ovoj grabežljivoj ribi.
Riba svih oblika i vrsta, pohanih lignji i izdašnih porcija pomfrita, i danas se sjećaju Petrinjci, ali bolje nego igdje drugdje, kažu, bile su dvije stvari s menija: pohani mozak i lovačka juha od koje se moglo najesti četvero ljudi.
Štuka je drugi puta izgorjela u Domovinskom ratu. Petrinjci su nakon povratka zatekli samo temelje, a onda su je ponovo, nekoliko godina kasnije, podigli upravo ribiči. Sazidali su je, ovoga puta od cigle i postali, kao udruga, njeni stopostotni vlasnici.
Da su ribiči napravili dobar posao, iako su u međuvremenu ostali bez nje, najbolje govori podatak da ona u razornom potresu 29.12.2020. ipak nije stradala. No, ponovo je prestala s radom.
Na sreću samo nakratko. Točno 20 dana nakon potresa, od 18. siječnja, kuha se na veliko. Zbog toga nisu baš svi bili blagonakloni, ali Ljubešić kaže. -Nemamo mi puno izbora. Moramo osigurati egzistenciju i sebi i našim djelatnicima, ne možemo samo čekati državu da ona nešto plati, a mi da ležimo doma.
Od 1. veljače Štuka bi trebala početi raditi u punom radnom vremenu. Ljubešići se nadaju da će ih otvoriti i po COVID ograničenjima pa da će i u restoranu konačno moći vidjeti svoje drage goste.