Pjena party: Dan 1.
Uvijek kad se nešto otvara, valja paziti da ne nastane propuh. ‘Ubi promaja’ – zavapio jučer jedan monter dok je montirao točionik u tzv. ‘narodnom’ šatoru. Otvoreni su, dakle i ovogodišnji dani ića, pića i veselja svih vrsta.
Povorka je bila ljupka i dobro vođena. Cure iz Turističke, Nikolina i ‘neznamjojime’ kolegica navigale su konje, kočije, bubnjare, Kudove, Plesne grupe, Historiu Vivu, padobrance i naravno posadu ‘Air force-1’ kočije, u kojoj su se vozili novi šef Pivovare Gerschbacher i gradonačelnik Jelić.
Novi gazda s Dubovca vrlo je srdačan čovjek, koji se potrudio, za razliku od svojih predhodnika, na hrvatskom (vrlo korektno) pročitati pozdravni govor. A otkad je Lujo Mejaški sišao s trona, prođe njegovom foteljom podosta stranaca koji su hrvatski razumjeli samo kad bi ih suradnici nesmotreno ogovarali. Prvi od njih, Čileanac Guerrero, naučio je samo riječi pjesme ‘Ja se konja bojim’, što je njemu bio ultimativni hit, vječno na broju 1 top liste. Naslijedio ga je Alex Tudor, naočit mladić naših korijena, ali nenaučen na jezik svojih pradjedova. Fuck this č, ć, š, đ, ž i ostale neizgovorljive suglasnike… Kad su došli vlasnici s crvenom petokrakom u grbu, brzopotezno su izmijenjali dva direktora koji su vladali toliko kratko da im ni imena ne upamtih. Njihovo stolovanje usporedivo je jedino s vijekom trajanja nogometnih trenera. Cijeli mandat, ali na engleskom, odradila je Monique Peters pa nam Alexander koji, by the way, uči hrvatski, dođe kao hladno karlovačko na +35. Gotovo kao kapitalizam s ljudskim licem…
S obzirom da su ova načertanija dnevna, neću pretjerivati s štivom, kako bi ostalo štofa i za naredne dane. Pa samo kratki opis zbivanja nakon otvorenja. ‘Stringsi’ su započeli, klapa ‘Kampanel’ nastavila usijavati atmosferu sjajnim pjevanjem, čvrstom i maštovitom svirkom. Od Miše Kovača do Bona Voxa, sve mogu ti ‘Dalmoši’. Usput, imao sam i mali tečaj zagorskog s Nikšom, prvim tenorom ‘Kampanela’. Oni večeras, kao i mi s nogometašima, putuju u Varaždin – na Špancirfest.
– Nikša, gdje nastupate u subotu?
– Valjda u oni Varaždin…
– Pogrešno! Vu Varaždinu se veli…
– Ma, kaki san ti ja kajkavac… Splitsko dite, en’ ti miša…
– Kako ćeš naručiti nešto za jelo?
– E, imali kakve spize za izist?
– Inkorekt! Kaj bute nam ve dali za jesti? Morti imate štrukle, a i picek bi dobro došel. Nikša, pobogu, ostat ćete gladni i žedni. Pa ste otišli ća, na kvasinu…
– E, lipi moj čovik… Aj’ ti lipo zajebi taj balun na stadion pa dođi na Špancir fest, ka naš prevoditelj. E…
Sretno Nikša tebi i Kampanelima, Pamiću i momcima. Joleta će večer u mojoj izočnosti najaviti Kina O. Budite dobri i pristojni. Nemoj da čujem da ste radili nestašluke dok me nije bilo. Zagorje zelene, evo Tome, Jure i mene. Pinklec na rame pa tam kadi vlada Čehok. Ajde bok!