Pjena party: Dan 5.
Ujutro je bilo jako brrrr. Malo je falilo pa da budemo na granici mraza. Jedva 5 stupnjeva skupili smo po kontejnerima i maglovitim riječnim usjecima. U Lici samo 3°C. Ipak, danju je sunce ojačalo pa smo vedro, oštro i puni ufanja ušli u rock večer na Danima piva.
Za razliku od jučer, kada je srednji ‘stališ’ dobro držećih gospođa vladao prostorom ispred pozornice, šireći miris parfema iz DM-a, sinoć su došli momci i djevojke s malo dužim kosama, debljim zulufima, zgužvanijim trapericama, kožnim jaknama… Od mirisa dalo se osjetiti ‘Canabis smell’ ili ‘Vlati goruće trave’. Mladi svijet izmiješao se s stričekima i tetama moje generacije – bilo je tu kuštravaca, ali i mnoštvo ćelavih glava i ‘bjeloglavih supova’, čija je kilaža dva, a možda i tri puta veća od Baretove!?
Što novo reći o čovjeku ispaćena lica, nesigurna koraka, mumljajućeg & brundajućeg govora i pjevanja na granici razumljivosti? On je definitivno medicinski fenomen. Možda još nije kasno da ga nekako zaštitimo, konzerviramo. Onako kako preko zime zaštite Lopašićev i druge spomenike… Pa da se s vremena na vrijeme ukaže i pokaže svima koji se uništavaju s zna se čim, kako će izgledati ako ih ‘Prst sudbine’ ostavi u ovoj ‘dolini suza’… S kapom na glavi i bradom podsjetio me likom na Al Pacina u ulozi Serpica. A na pozornici je, onako naheren, napaćena pogleda, usporene gestikulacije i jaukanja, režanja, neodoljivo asocirao na glavni lik filma ‘Pasija’. On svoj križ nosi jako teško, a nigdje Veronike da mu pruži rubac… Zato on pali cigaretu za cigaretom, a žeđ gasi cugom iz butelje smještene kraj bas bubnja.
Goran Bare. Već 25 godina uporno ore tu grbavu i tvrdu rock livadu, na kojoj su pali mnogi orači. Kobnu 27. nisu preživjeli Cobain, Hendrix, Janis, Morrisson i cijela divizija drugih zvijezda. Kad je prije dvije godine otišao Dino Dvornik u 44-toj, Bareta su označili kao sigurnog prvog na ‘draftu’ Sv. Petra. Ali, on prkosi svim zakonitostima biologije, kemije i uzaludnih računica. Takva karizma i sjajan band, gdje za bubnjevima sjedi Dugorešanin Damir Šomen, a za miks-pultom legendarni Dragutin Smokrović – Smokva, dovoljno su za gotovo 2 sata žestoke pržione. Bis? Jebeš bis – odgovorio je Bare pa put pod noge.
Iako je pjevao svojevremeno za SDP, sinoćnja ga gošća Milanka Opačić nije došla poslušati. Ona i ekipa počastili su se pivskom platom i nakon 2 sata ćaskanja odoše ona i Ivo Jelušić put Zagreba. Šef Milanović najavljen je za petak. Čekamo odgovor HDZ-a, budući da se jučer premijerka bavila vodom i strujom pa na gablec nije stigla.
Osim prvih uglednika, jučer mi je zapeo za oko jedan potpuno drugačiji detalj. Kad se prostor ispred pozornice malo prorijedio rock pastvom, s vrećama za smeće u rukama počeli su ordinirati jedan stariji gospon i mlađa, ali jako zapuštena žena. Brali su prazne bočice koje će ujutro unovčiti. Sve je išlo kako treba, dok se nisu našli skoro glavom uz glavu, ciljajući jednu poveću hrpicu odbačene plastike. Najprije ‘pas mater’ pa naguravanje i na kraju čupanje za kosu i hrvanje. Valjda je to ‘grčko-rimski’ stil. Muškarac je već mislio da je osvojio 3 kune, tj. 6 bočica, kad je uletjela pomagačica gotovo poražene gospođe i torbicom počela udarati ‘otimača plijena’. Tada su uletjeli zaštitari i razdvojili zaraćene strane, a flašice je mirno pokupila konobarica s obližnjeg šanka. K’o u basni…
Basnu večeras nastavlja Zeko. Dražen Zečić. Ministar tuge, boli i izgubljenih nada i ufanja. Počinje drugo poluvrijeme… Ne propustite!