Kako navodi jedan od njih, centri za socijalnu skrb nimalo ne pomažu očevima koji, nakon razvoda braka, ne prestaju biti i roditelji, a kritikama na račun centara nema kraja; od optužbi za pristranost prema ženi, odnosno majci, u procesu mirenja do nerazumijevanja za emocije i potrebe oca koji želi viđati svoje dijete.
– Iako sam uredno plaćao alimentaciju, plaćao sam viđanje svog djeteta 200 kuna na parkiralištu jednog karlovačkog trgovačkog lanca, navodi ovaj otac.
– Kad sam to rekao sutkinji, ona me blijedo pogledala i rekla da tko mi je kriv, a niti jednom riječju, djelom ili sankcijom nije se obratila bivšoj supruzi, pripovijeda ovaj muškarac.
Navodi kako mu nitko nije pomogao ni kad čak 2 mjeseca nije vidio svoje dijete, a slična, gorka iskustva imao je i sa sudom na kojem se vodila službena rastava braka.
– Muškarac nema pravo glasa, objasnio je ovaj Karlovčanin.
Slična iskustva doživio je i Dugorešanin koji smatra kako je u takvim slučajevima najgore što se o iskustvima muškaraca u razvodu brakova šuti.