Playboy

Svako jutro čačkam i kopam po webu, tražeći zanimljive događaje što dogodili su se na današnji dan. Nerijetko me datumi, pa i događaji, podsjete na vlastite zgode, a da pamtim datum zbivanja istih…

Tako sam neki dan čestitao rođendan vremešnom gospodinu Hughu Hefneru, osnivaču i vlasniku Playboya, lista koji je desetljećima već omiljeno štivo među muškom, ali i ženskom populacijom. On je doživio ‘Titovih’ 88 godina, a ako njemu budu sadili kakve drvorede, k’o pokojnom Joži, taj će perivoj morati biti od kakvog niskorastućeg drveća, da se prigodno za rođendan povješaju ukrasi – poput tangi, grudnjaka, kondoma i ružičastih lisičina i ostale ‘sado Hefner te maz’o’ igračke.

Koje to veze ima sa mnom? Eh, baš u ovo vrijeme, pri kraju školske godine, moj tetak Lokin donio mi iz Trsta mirišljavi primjerak Playboya i crnu majicu s logotipom onog pjejbojevog zeca. Evo, pa čitaj i malo se ‘gnjurči’ po selu… Kad sam imao šeeeesnaeeeest, što bi rek’o Gobac… Taj svijet još mi je bio obavijen velom nepremostivih tajni, pa je to štivo bilo idealno za ljetna izležavanja na parmi sijena i istraživanju slika i posljedica gledanja u savršene Gianne, Loredane ili kako su se već zvale te koke u izazovnim pozama. Štivo je brzo postala obavezna lektira svima u društvu, pa je već negdje oko Petrova izgledala kao knjiga dugova u obližnjem dućanu… Najprije su stranice dobile uši, pa su se po modelima crtale gluposti, a na kraju se neki listovi bili slijepljeni, ali ne Oho ljepilom, nego s oho-ho testosteronskih posljedica… Čast zdravstvenom odgoju i svim mogućim legalnim načinima saznanja o vlastitom tijelu, držim da je taj primjerak napravio više za nas balave seljačiće, nego sva nauka u debelim koricama. A ubrzo je počela i praktična primjena dragocjenog znanja i novih saznanja… Majica je bila hit na prvoj zabavi za ‘Antonje’. Kakav ti je to zec? Zakaj ima jedno vuvo klempavo? Takva i slična pitanja bila su izgovor da se malo ‘pošlata’ zeko, a ja sam strigao ušima i umislio si da sam baš za pravo plejboj! U stvari jesam… Jer u tim godinama malo tko se može pohvaliti da nije bio brz k’o zec…

Majicu sam brzo prerastao, ali nisam je bacao, jer bila je idealan ukras za momačku sobu. ‘Zec’ je nestao kad su iz šume, tamo 91., došli vuci i rastjerali nas pitome domaće životinje.

U boj, u boj, za Playboy svoj!