Počinje priprava za Božić, prva svijeća simbolizira nadu i iščekivanje

S prvom nedjeljom Došašća započinje nova liturgijska godina. Sama riječ »advent« znači dolazak. Očekujemo dolazak našeg Gospodina. U po­vijesti spasenja iščekivanje Boga bila je čežnja za rođenjem Mesije.

Spasitelj je došao, sada je već tu među nama, tako njegovo utjelovljenje ne trebamo očekivati. Kada smo bili djeca, Advent je značio drugu vrstu očekivanja: označavao je dolazak Božića, pun dječjeg iščekivanja, što li će donijeti mali Isus. Tijekom povijesti Crkve, Advent je, međutim, uzeo eshatološki obrat i u prvi plan dospio je Kristov drugi dolazak, kojemu je središnja poruka postala smrt i sud. U stvari sve tri poruke i danas su suvremene, kako ih čitanja izražavaju.

I danas je Izaijin poziv aktualan: »Hajde, Dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!« Ovdje nije riječ o kraju svijeta, već o svagdanjoj stvar­nosti: sada trebamo biti pravi ljudi, sada trebamo hoditi u svjetlosti Gospodnjoj.

Prva svijeća je postilica, ili prorokova svijeća i simbolizira nadu i iščekivanje, to je nedjelja koja simbolizira ponovni Kristov dolazak.

Sveti Pavao našu pozornost također usmjeruje na sadašnji trenutak, kada potiče svoje rimske vjernike: »Stigao je čas, da se probudimo iz sna: jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru… Živimo ča­sno…« Dakle, riječ je opet o sadašnjem trenutku.

Lijepa poruka Isusovog poziva je da budemo budni, da živimo u sa­dašnjosti! Teologija sadašnjeg trenutka je ona koja danas ponovno dolazi u prvi plan. Mistika sitnih, ukradenih trenutaka je nova tema u teologiji duhovnosti. Dok čekamo na autobus, ili stojimo u redu pred nekim uredom, i to vrijeme može se shvatiti kao Advent, kao mistika danog trenutka, odno­sno kao Bogom dana kratka stanka da izmolimo kratku molitvu. Blažena Majka Terezija iz Kalkute imala je jednu dražesnu inicijativu: udaljenosti nije izražavala u minutama, već u molitvama, npr. odavde do škole uda­ljenost je jedna krunica.