Pola stoljeća organizirane sportske rekreacije u Karlovcu: Velebit i tvornica obuće Josip Kraš probili led
Prva profesionalka bila je Jadranka Protić koja se prisjeća tih vremena kad su radnice vježbale u pauzama
Davne 1975.g. doajen sportske rekreacije prof. dr. M. Relac sa Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu (današnji Kineziološki fakultet) osmislio je i pokrenuo jedinstveni projekt u Hrvatskoj, pa čak i za veći dio Europe. U suradnji sa zainteresiranim poduzećima i lokalnom politikom nekoliko gradova angažirao je diplomirane stručnjake iz područja rekreacije čiji zadatak je bio u radne kolektive sa većom zastupljenošću sjedećih radnih mjesta unutar osmosatnog radnog vremena uvesti dodatnu pauzu, tzv. aktivnu pauzu. Sa eksperimentalnim projektom je krenuo istovremeno u tri industrijski razvijena Hrvatska grada, Varaždinskom Varteksu, Zagrebačkoj tvornici električnih žarulja, te u Karlovcu u tvornici trikotaže Velebit I tvornici obuće J. Kraš.
Aktivna pauza je zamišljena kao prekid rada od 10 minuta namijenjenih za tjelovježbu koja se izvodila tik uz radno mjesto i popraćena prilagođenom glazbom koja je pratila pomno odabrane kompenzacijsko korektivne i relaksirajuće vježbe namijenjene tegobama sjedećih radnih mjesta.
Vrijeme za aktivnu pauzu je ustanovljeno prema prije provedenom istraživanju u više raznih poduzeća i ono je pokazalo da je kritično vrijeme između petog i šestog sata kada je radnicima uslijed statičkog opterećenja padala koncentracija, nastupio tjelesni i mentalni umor, klonulost, bolovi opterećenih dijelova tijela, nezadovoljstvo, pad motivacije za rad, što je usporilo tempo rada i povećalo prekide a time pad kvantitete i kvalitete rada.
Piše to Jadranka Protić, prvi stalno zaposleni profesionalac za razvoj sportske rekreacije u Karlovcu,
Uzevši u obzir sve relevantne podatke odlučeno je da se nova pauza realizira u jutarnjoj smjeni u 12 sati a u popodnevnoj u 20 sati. U dogovoru sa nadređenima u tom vremenu su se gasili radni strojevi dotičnog pogona, uključila se glazba i krenulo sa tjelovježbom. Kompleks vježbi i glazba se mijenjalo u intervalima od 14 dana, a slijed vježbi je bio slikovno prikazan na velikim plakatima kako bi radnici lakše pratili i upamtili pravilnost i tijek izvođenja. U početku je bilo neznatnog otpora, posebice starijih radnica, koje su se bojale da će im dodatna pauza oduzeti vrijeme za postizanje zadane norme, no primijećeno je da te radnice vrlo često nisu koristile ni redovnu pauzu za topli obrok.
Testiranje i analiza provedbe projekta aktivne pauze obavilo se nakon prvog realiziranog mjeseca i završno nakon godine dana. Rezultati učinkovitosti su bili jako dobri. Jednako u subjektivnom osjećaju po zdravlje radnika, zadovoljstvu, kao i u proizvodnim efektima. Naime, krivulja rada koja je inače padala na kraju radnog vremena sada je ostala u svojoj gornjoj pozitivnoj točci. Anketiranje radnika pokazalo je visoki postotak pozitivnog stava prema uvedenoj dodatnoj pauzi, a broj nezadovoljnika je gotovo nestao.
Uvjeti za vježbanje i velik interes
Zadovoljstvo poslodavca i djelatnika je bilo podjednako, pa su uskoro svi pogoni aktivirani, a paralelno osigurani uvjeti za vježbanje i u slobodno vrijeme za što je postojao veliki interes.
Za sprovođenje Karlovačkog projekta 1.2.1975.g. Biro za odmor i rekreaciju Općinskog sindikalnog vijeća grada Karlovca zapošljava prvog, stalno zaposlenog profesionalca za razvoj sportske rekreacije u Karlovcu, Jadranku Protić, diplomiranu profesoricu tjelesne i zdravstvene kulture i rekreacije. Primarni joj je zadatak bio uvođenje aktivne pauze tijekom radnog procesa u Karlovačke radne kolektive J. Kraš i Velebit te paralelno raditi na popularizaciji bavljenja sportskom rekreacijom u slobodno vrijeme, ali istovremeno razvijati projekt i u druge radne kolektive.
Stručno pripremljeni programi sportske rekreacije i uvođenje posebnog odmora od 10 minuta koji je bio namijenjen programiranom vježbanju uz radno mjesto službeno se počinje realizirati 10.veljače 1975.godine i to istovremeno u dvije tvornice sa prevladavajućim sjedećim radnim mjestima, J. Krašu i Velebitu. Nakon odlaska prof. Protić sa radom nastavljaju prof. Batinić i prof. .Jurković sve do 1988.g.
Ubrzo se uključio i sindikat Dugoreške pamučne industrije i kroz novo formirano »Društvo za sport i rekreaciju Duge Resa» pokrenuo organizirano besplatno vježbanje za svoje radnike, koje je također vodila J. Protić. U grupu dobrovoljki od pedesetak radnica uključila se između ostalih i dr. Galović koja je redovno pratila i kontrolirala zdravstveno stanje vježbačica, te sve do danas ostala redovna rekreativna vježbačica.
Radnice u “Velebitu” vježbale
Rezultate uspješnosti projekta prezentirao je na Europskim stručnim rekreativnim skupovima osnivač sportske rekreacije u Hrvatskoj, prof. Relac, što je posebno zainteresiralo predstavnike Skandinavskih zemalja, koji su vrlo brzo posjetili Karlovac. Njihova delegacija je svjedočila popodnevnoj aktivnoj pauzi u tvornici J. Kraš i iznenađujućem prizoru u kojem preko stotinu radnica uvježbano, entuzijastično i aktivno prati demonstraciju vježbi prof. Protić.
Uz uvođenje aktivne pauze zadaća voditeljice rekreacije bilo je popularizirati i omasoviti sportsku rekreaciju u slobodno vrijeme. Neka poduzeća su čak za svoje radnike osigurala i sredstva za dva termina tjedno sportsko rekreativnog vježbanja uz stručno vođenje, što se pokazalo dobrom odlukom i u vrlo kratko vrijeme je velika dvorana Karlovačke policije bila ispunjena ženama iz tih poduzeća, ali i šire zajednice.
U gradu je tada djelovalo nekoliko grupa „rekreativki“ koje su vodili profesori Blašković, Meštrović, Batinić i Protić. Iz navedenih „povijesnih“ grupa i danas ima žena koje redovno vježbaju u kontinuitetu svih 50 godina.
Od te, 1975.g. prof. Protić aktivno bez stanke vodi nekoliko raznih programa vježbanja sa akcentom na opću tjelesnu pripremu. Koristi isključivo provjerene vježbe iz medicinske gimnastike i pilatesa, no ponajviše iz bogatog vlastitog iskustva u sportskoj rekreaciji. Zadnje 22 godine djeluje u „Sportskom društvu Steps“ gdje njene programe uz mnoge druge korisnice upražnjava i nekoliko žena iz tih povijesnih početaka rekreacije u Karlovcu, a veliki broj je vrlo redovnih punih 20-30 godina. Zašto vrijedno i uporno vježbaju izjasnile su se u nedavno provedenoj anonimnoj anketi. Za primarni razlog su navele narušeno zdravlje, zatim održavanje vitalnosti, slijedi preventiva, i na kraju relaksacija. Na pitanje osobne percepcije učinka vježbanja odgovor je u osjećaju pozitivnih promjena tjelesnog i mentalnog zdravlja.
Svoj diplomski rad i stečeno iskustvo sa vježbama za sjedeća radna mjesta Protić je pretočila u priručnik pod naslovom „Vježbe na stolcu“, podnaslova „Sjedim, vježbam, osjećam se bolje“, koji mnoge osobe koriste na radnom mjestu i kod kuće.
Protić je dobitnica mnogih priznanja
2007.g. Medalja za razvoj sportske rekreacije u Hrvatskoj – Hrvatski savez sportske rekreacije »Sport za sve»
2005.g. Priznanje za pokretanje i razvoj športske rekreacije u Karlovcu, 1975- 2005.
Karlovačko društvo za športsku rekreaciju “Šport za sve“
2005.g. Zahvalnica Hrvatskog saveza sportske rekreacije za 30 godina aktivnog
vođenja i organiziranja tjelesnog vježbanja u Karlovcu.
2003.g. Priznanje za unapređenje ženske rekreacije u Karlovcu – Karlovačko društvo
za športsku rekreaciju “Šport za sve“
PRIZNANJA VEZANA U SPORTSKU DJELATNOST
2015.g. Nagrada za životno djelo Hrvatskog akademskog sportskog saveza „Za izniman doprinos razvoju i promicanju akademskog sporta i Hrvatskog akademskog sportskog saveza“.
2013.g. Priznanje Karlovačke sportske zajednice „Za uspješan dugogodišnji rad u športu“
2010.g. Priznanje Karlovačke županije „Djelatnik za športska dostignuća u 2009.g.“
2010.g. Priznanje Karlovačke sportske zajednice za uspješan rad u sportu
tijekom 2009.g.
2007.g. Priznanje i značka za dugogodišnji rad na Veleučilištu u Karlovcu.
2005.g Zahvalnica i zlatna značka Hrvatskog kineziološkog saveza za dugogodišnji
uspješan rad
1996.g. Zahvalnica za svekoliki doprinos djelovanju kluba i predan rad na razvoj
teniskog športa – Teniski klub Karlovac