“Pravedan mir je dati Palestincima državu. Narod se ne može uništiti. Na područje veličine Krka dižeš 100 bombardera i zasipaš granatama, kako to nazvati?

Ratni reporter, politički komentator i novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab izvrstan je poznavatelj situacije na Bliskom istoku i u arapskom svijetu. Koliko svojim izjavama i željom za objektivnošću izaziva one koji ne misle kao on, dovoljno svjedoči činjenica da i danas ima policijsku zaštitu, da je neomiljen među muslimanima, ali i da su ga nazivali desničarom kad je prije nekoliko godina upozoravao da s migrantskim valom dolaze i teroristi.

Za Radio Mrežnicu komentirao je sukob na Bliskom istoku i najnovija događaja u Gazi.

Morali smo biti neutralni, suzdržani

Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se traži trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje u Gazi. U dokumentu se imenom ne spominje Hamas. Protiv je bilo 14 zemalja, među njima i Hrvatska, ali i Izrael i SAD te od članica EU Austrija, Mađarska i Češka. Kako to komentirate?

-Mislim da to Hrvatska sebi nije smjela dopustiti. Morali smo biti neutralni, suzdržani. No, poznavajući situaciju u Hrvatskoj, tu postoji nekoliko važnih faktora: Prvi su inati prema predsjedniku Milanoviću i stalni sukob Pantovčak-Banski dvori. Najvažnije ipak, a vidimo to i sad, prepucavanje oko Vukovara i HOS-a, obilježavanja Dana sjećanja… Dakle, mislim da Hrvatska još uvijek i nažalost kotira u očima radikalnijih Izraelca tako da predstavljamo ustaški režim Ante Pavelića. Valjda je zbog toga Hrvatska htjela dati do znanja da nisu sljedbenici Ante Pavelića, ni za ustaše, ni nacizam. Mislim da smo morali biti pragmatični. Srbija je bila suzdržana, ali na kraju krajeva, ta rezolucija ne obvezuje, samo kliknete gumb DA/NE/PROTIV.

Što kažete na obrazloženje zašto smo glasali protiv?

– O obrazloženju bolje da su šutjeli, da nisu dali ikakvo, to vrijeđa ljudski um. To je apsolutno neprihvatljivo zašto je Hrvatska glasala. Mi smo prošli rat, ratna stradanja, Vukovar, mnogi nose rane još uvijek i mnoge tragedije, trebali smo biti suzdržani i pokazati empatiju prema žrtvama s bilo koje strane.

Zašto uvijek postoji neka potreba da se bude za ili protiv neke politike, a nikad se ne gleda na ljude i njihova stradanja?

-To je tragedija, da. Mi u našoj profesiji moramo biti objektivni. Čovjek koji je jučer glasao, kako je spavao kad je vidio da je na pojas Gaze išlo 100 aviona, bombardiralo iz zraka. Ja ne branim Hamas, to zaista najmanje, ali u tom ratu  stradaju civili.  Prema procjenama stručnjaka, ono što je bačeno na pojas Gaze je ravno atomskoj bombi na Hirošimu. Pitam se, ovi ljudi koji su jučer glasali za produženje te agonije, krvi, smrti, mirisa baruta, ne znam kako mogu spavati mirno, jesti? Ja ne mogu vjerovati. Ja sam dijete rođeno u ratu, u Libanonu, odrastao u ratu, svi su ratovi turbulentni, postao sam ratni reporter i sve i svašta. Mene samo zanima patnja ljudi, uvijek se na to usredotočim. Nažalost, mi smo u 21. stoljeću, a ne u kamenom dobu, ali draga kolegice, niti sam ja tu, niti vi da promijenimo svijet.

No možemo govoriti o tome, možda nekome dođe “buba u uho”.

-Zadatak nam je govoriti o tome, ne šutjeti.

Rješenje je dogovor i dati Palestincima pravo na državu

Povijest sukoba Izrealaca i Palestinaca ne traje 3 tjedna, a Gaza je na udaru već jako dugo. Zašto se te stvari ne uzimaju u obzir?

-Palestinsko pitanje traje jako dugo, 75 godina. Žalosno, svi smo vjerovali prije 30 godina kad je potpisan sporazum u Oslu kojeg su smatrali povijesnim na razini Arafat – Rabin, pod pokroviteljstvom SAD predsjednika i davanje Palestincima države u granicama iz 1967. godine…. Svijet je vjerovao… Potom, Arapska liga koja je donijela deklaraciju da bi gotovo sve zemlje normalizirale odnos s Izraelom ako dođe do Palestinske države u granicama 1967….

Znam da su to osjetljiva pitanja i za Židove i kršćane i muslimane, ali hajmo ostaviti to otvorenim gradom, taj Jeruzalem, nešto kao Vatikan, svatko tko želi, neka dođe. Znamo da je Yitzaka Rabina ubio radikalni Židov, a Izrealci su kasnije ušli u Zapadnu obalu i zapravo je uništili, oslabili Fatah… Kažem, pojas Gaze je rak rana, ne samo Palestincima nego i diljem svijeta, taj pojas veličine otoka Krka ili Brača s 2,5 milijuna ljudi. Na svaki kilometar više od 7 tisuća ljudi tu živi, a pod opsadom od 2007. godine žive u izuzetno teškim okolnostima. I sada su bez struje, plina, hrane, interneta, telefona… Uvijek polazim od toga da pravde mora biti. Nijedan rat nije završio bez pregovora i razgovora. Rat nije rješenje nego dogovor je to. Mislim da svijet, osobito velike sile i mislim tu na SAD-e, dakle, da ne mogu 75 godina tolerirati ovo što se događa. Što danas imamo? Imamo palestinski teritorij kojeg ako želiš proći, moraš proći 10 izrealskih punktova, od ulice do ulice, imaš onaj zid kojeg su Izrealci podigli… Što imamo? Ništa.

Kako riješiti palestinski problem?

Palestinski problem možemo riješiti jedino tako da im damo pravo na državu. Ne mora ona biti po granicama 1967. godine, ali daj ljudima da imaju svoju kompaktnu državu, da se vesele, da slave svoju neovisnost, da imaju sve što trebaju. Na žalost, svijet je danas takav da u ovom momentu nisu bitni Palestinci. Oni su samo brojke, ginu.

Palestinci neće s ognjišta, narod ne možete uništiti. Treba pravedan mir

Razmjeri stradanja u Gazi su ogromni. Uz sve moguće, sada je prekinut i kontakt, već danima stižu slike ubijene djece, ljudi, uništavanja…U jednoj izjavi danas ste rekli i da Izraelci žele isprazniti pojas Gaze. 

Da, to je intencija  da se želi isprazniti pojas Gaze. Uništiti Hamas žele, rekoh vam da ih ne branim. Oni su ideologija, no to je nemoguće. Ponavljam, nemoguće je to uništiti. Što mogu? Ili baciti atomsku bombu na pojas Gaze i pobiti 2,5 milijuna ljudi ili raditi što su radili 1967. i 1948. godine. Ali to Palestinci više neće. Izrealci hoće da oni odlaze. Čak su izašli i dokumenti, a i ono što su Amerikanci ponudili, i egipatski predsjednik, da se prihvati Palestince, ali oni ne žele otići više. Ne žele ostaviti svoje ognjište. Napustili su ga 1948. godine, neki još s ključevima stanova u rukama, vjerujući da će se vratiti, a tako je bilo i 1967. godine. Ja sam bio dijete i sjećam se da su i tad uzimali ključeve sa sobom jer su vjerovali da će se vratiti. Ali nisu nikad.

Izraelska intencija je totalno, totalno, totalno isprazniti pojas Gaze i vjeruju da će riješiti taj problem. Međutim, neće. Samo će nagomilati sukobe. Ne možeš narod uništiti, što god da si učinio. Isto što su Hitler i Mussolini radili u Drugom svjetskom ratu sa Židovima pa ih nisu uništili. I oni su opstali. Isto će i Palestinci opstati. Mora biti pravedan mir, a pravedan mir je dati Palestincima državu. Vjerujte mi, ne samo da će sutra biti mir na teroritoriju tom, već i na Bliskom istoku, dajte ljudima državu i pravedan mir. No, nitko nema sluha za to.

Svijet mržnje, ubijanje i razaranje

Vidimo Joe Bidena, ne znam jel on živi u paralelnom svijetu…Imate li predsjedniče unuke, pa jel još plačete za svojim sinom, nemate djece, kako nemate osjećaje? Pa da nije ni 7 ni 5 tisuća žrtava, nek je 3 tisuće, od čega tisuću djece…Pa kao nije istina toliki broj mrtvih… Onda dolazi Macron i umjesto da smanji tenzije, dižu ih, zagovara se neka multimeđunarodna snaga da se ratuje protiv Hamasa. Hamas nije ISIL, to su velike razlike. Onda pak dolaze iz Velike Britanije, Njemačke i nitko da bi Netanyahuu rekao: – Pa daj, čovječe, pazi na ljude. Nego kažu “Nisi ništa napravio, daj još žešće”. To je poraz za čovječanstvo. Taj demokratski svijet u kojem govori i Macron i Biden i ne znam što, to nije svijet. To je svijet mržnje, ubijanje i razaranje. Danas Biden može taj rat zaustaviti prije nego se proširi. Jer ako se proširi na Bliskom istoku, vidjet ćemo kakav će to biti razoran rat. Tada ni Amerikanci neće biti dobro, neće biti ni Izrealci spašeni, čak ni mi ovdje u Europi.

Dižeš 100 bombadera i područje veličine Krka zasipaš oružjem. Kako to nazvati?

Nitko ne priča niti poziva da se sjedne, već samo “udri”. Nije li to stravično?

-Da, to je najgore. Ne razumijem definiciju “pravo na obranu”, ne kužim. Samo znam da je i Hrvatska imala pravo na obranu. Sjećamo se svega, od barikada nadalje. Nisam vidio da je svijet tada Hrvatskoj rekao da Hrvatska ima pravo na obranu. Samo znam da naši generali koji su otišli u Haag i osuđeni su i na dugogodišnje kazne zbog prekomjerenog granatiranja, to ne kužim. Ako je Ante Gotovina tada rekao da bace 15 granata, naši su bacili 10 i jedna je pala izvan kruga gdje su bili pobunjenici, to je bio ratni zločin. A ovo što danas vidimo, to nije ratni zločin?! To je samoobrana? Ti dižeš 100 aviona bombardera i područje veličine Krka zasipaš s takvim suverenim oružjem. Oprosti, što, kako to nazvati? Plemenita vojska, dobri ljudi, moramo im dati orden, Nobelovu nagradu za mir? A što su napravili? Evo, i danas Hamas bombardira izrealske gradove, dakle, ništa nije napravljeno. Mi 22 dana bombardiramo iz zraka, sravnili smo gradove, naselja, kvartove, zgrade sa zemljom, ubijeno 7 tisuća ljudi, više od 20 tisuća ranjeni. Što smo napravili? Ništa. Hamas nije ni taknut. Što je cilj Netanyahuu, što je cilj Bidenu?

Netanyahuu nije cilj da rat stane. Komunikacija s Gazom je prekinuta da ne vidimo što se tamo događa

Što je po vama onda cilj te politike “samo sukob”, a Hamas iskorijeniti neće, kako kažete?

– Analitičari kažu da Izrael nikad nije bio poražen na takav način. Ono što su Hamasovci napravili bio je najteži udarac izraelskoj nepobjedivoj vojsci. Izraelska vojska je sama mogla poraziti u ratovima Siriju, Jordan, Egipat. Izrealska vojska sama. A danas je Netanyahu pozvao Amerikance i Britance da mu čuvaju leđa. To znači, ovo je bio najteži udarac u izraelskoj povijesti i ta ja “mantra” o “nepobjedivoj vojsci” pala. Nisu tu Palestinci krivi, oni su samo iskoristili priliku u situaciji gdje je izraelsko društvo bilo duboko podijeljeno. Netanyahu čini sve za sebe, da izbjegne zatvor, pa sjećate se prosvjeda prije rata, 50 i više tjedana su Izraelci prosvjedovali protiv njega. Zašto? Jer je htio sekularnu državu pretvoriti u kler. Drugo, reforma pravosuđa. Htio je da politika bude iznad pravosuđa. To znači da ako sutra sud Netanyahua pozove na sud ili razgovor, on neće ići jer će parlament donijeti odluku da ne može. Kolika su upozorenja tada bilo, pa 37 tisuća vojnika otišlo iz vojske, 191 pilot reklo da ako dođe do rata, neće sudjelovati, moral vojske je pao, a govorilo se da je Izrael u okruženju neprijatelja. Sve ovo što danas vidimo, za to je isključivo kriv B.Netanyahu. Čak 80 posto Izraelca smatra da je on kriv i da mora otići. Njemu ne odgovara da stane rat jer on mora odgovarati. On je tada politički mrtav, a iza njega su optužbe za korupcije, ostatak života završit će u zatvoru. Sve što radi, radi za sebe, složio je jednu od najradikalnijih vlada Izraela. Pa Biden dosad nije s njim ni razgovarao, niti ga htio primiti, a sad su veliki frendovi, grle se i ljube, e pa nisi ništa napravio, moraš žešće.

Svijet mora znati pozadinu svega, no nažalost je svijet podijeljen, ili na ovoj ili na onoj strani je. Pa zašto je sad prekinut internet i komunikacija sa Gazom, recite mi.

Da u svijet ne odlaze slike stradanja.

-Da, tako je. Da više ne vidimo što se događa u Pojasu Gaze. Pa 20 novinara je tamo dosad ubijeno, kolegi iz Al Jazeere su ubili obitelj, mislili da će ga ušutkati. Gdje je međunarodna asocijacija tu? A kad Iran ili bilo tko stave nekog novinara u zatvor, a ne opravdavam ni to, naravno, onda se digne čitav svijet. Jučer je Izrael novinskim agencijama poslao upozorenje da ne garantira sigurnost novinarima.  Najbitnije za Netanyahua je danas zatvoriti Pojas Gaze i raditi što hoće. Ja bih najviše sad volio da se ne zovem Hassan i da nisam u ovom trenutku porijeklom iz Libanona, ali sam uvijek objektivan. Zato sam i sad pod policijskom zaštitom, neće me nitko ušutkati. Najviše mene u Hrvatskoj mrze muslimani.  Jer pišem kako pišem i o ISIL-u i svemu i stvari koje neki smatraju ako to pišeš, je atak na njih. Sjetite se, kad je izbila migrantska kriza prvi put u Hrvatskoj, tko je branio našu policiju? Ja sam tada rekao: Ljudi, moramo biti oprezni jer među njima može biti potencijalnih terorista. Tad su me svi napali, proglasili islamofobom, desničarom, rasistom. A gledajte, što se se dogodilo u Parizu, Bruxellessu… Jesam li bio u pravu? Jesam. Zato sam dobio policijsku zaštitu jer su mi prijetili da će mi odrubiti glavu. Sad ne govorim protiv Izraela, dapače, imam puno Izraelaca prijatelja, ali govorim istinu.  Da Netanyahu i Biden, a i ostatak, neću ih nazvat’ “potrčka”, pa kažu za Palestince i Hamas da su novi nacisti? A kako ti možeš nazvati vojsku koja radi genocid nad 2,5 milijuna ljudi?

Gaf i neznanje je ovaj hrvatski potez. Nosimo kompleks Židova, Pavelića, Srba…

Hoće li Hrvatska, po vama, snositi kakve posljedice zbog protivljenja ovoj rezoluciji? Prijete li nam teroristički napadi?

– Mislim da ne. Stav Vlade? Tko smo mi? Hrvatska je u svijetu poznata po Modriću i nogometašima. Kamo god dođete, to je to, evo libanonsku reprezentaciju trenira Nikola Jurčević… Tko će danas razmišljati što je napravio Grlić Radman? Mogli smo imati više problema, sjećate se i ministrice Vesne Pusić i njeni potezi oko Sirije, pa i ona je napravila velike greške. Ja isključujem mogući teroristički napad, to je gaf, neznanje, nažalost, to su učinili. I u Vukovaru opet okreću na ustaše i partizane. Mi nosimo veliki kompleks Drugog svjetskog rata i Židova, Pavelića, Srba, Roma i mi na žalost pokušavamo to braniti i dokazati svijetu nešto. Na žalost, u Hrvatskoj nismo otišli dalje od Drugog svjetskog rata. Gledajte, slovenska ministrica vanjskih poslova rekla je da što se događa u Gazi je ratni zločin. To je naš križ kojeg moramo nositi, do koje generacije, uvijek biti pažljivi, pa procijeniti što ćemo govoriti. Drukčije je kad Slovenac kaže “Za dom spremni”, a drukčije kad u Hrvatskoj neko dijete na utakmici to kaže. Imamo tu politiku, moramo balansirati i paziti da ne upere prst u nas da smo sljedbenici Ante Pavelića. A što se tiče terorističkih napada, mislim da mi možemo mirno spavati, imamo policiju, vojsku i nadam se da nam se neće ništa dogoditi.

A. Kekić