Predstava se ili dogodi ili ne. Na večer premijere kazališni đavao je dobrodošao, a živa riječ najveća je moć kazališta

Jedan od najpoznatijih kazališnih redatelja na našim prostorima čiji potpis nose mnogobrojne predstave, od Šenoine “Ljubice” do Nehajeve adaptacije “Vuci”, Želimir Mesarić, nezaobilazno je ime u kazališnim redovima.

Redatelj je i predstave “Bez trećega” koja se ove subote po prvi puta prikazuje u Karlovcu, a u razgovoru za Radio Mrežnicu kazao je kako je to biti “čovjek s druge strane predstave.”

Kako nam sam redatelj kaže, njegova inficijacija kazalištem počela je vrlo rano, s tek 4 godine. Ljubav njegovih roditelja prema teatru pretočila se i na tada mladog Želimira, koji je prvo počeo glumiti, a kasnije ga je svijet iza kulisa samo nastavio oduševljavati.

– Svugdje ste mogli zakasniti, ali u kazalište nikada, smije se redatelj.

Predstava ili je ili nije

Tekst, glumci, redatelj i publika, četiri su komponente koje se moraju “pomiriti” kako bi predstava bila, predstava.

– Teško je zapravo reći što čini dobru predstavu. Predstava ili je, ili nije. Ja sam spreman tako se postaviti. Ona se dogodi ili se ne dogodi. Post festum, kada je sve gotovo, tu leži odgovor na pitanje.

Metaforično, kako je to Mesarić kazao, “Kazališni đavao ili vam dođe ili ne dođe na večer premijere.”

A svakako bi bilo dobro da on posjeti i karlovački Zorin dom ove subote navečer, kada se premijerno prikazuje predstava “Bez trećega.”

Riječ je o pomalo ratnoj tematici, nama bliskoj današnjim događanjima, kada se glavni protagonist vraća nakon 8 godina iz ruskog zarobljeništva. predstava je prožeta i intrigantnim bračnim pikanterijama koje izvrsno prikazuju karlovački profesionalci Peđa Gvozdić i Petra Cicvarić, zajedno s Ana Mariom Štefanac, ali o čemu se točno radi, saznat će se na premijeri.

Teatar, u onom dobrom smislu, prkosi medijima

Još od vremena Antičke Grčke je i kazališta. S dolaskom suvremenog doba, novih medija i načina zabave, kazalište se i dalje neda.

– Živa riječ na pozornici uvijek ostaje živa riječ. Kazalište danas nije u krizi. Vidimo to i po svjetskoj situaciji.

Teatar ako je točan, ako je intrigantan, tvrdi redatelj, ako se bavi pravim temama, onda on privuče svu, ali baš svu publiku.

Važan je i način na koji se predstave rade:

– Ozbiljan teatar je verificiran i dostojan. On i košta. Za dobru predstavu treba i platiti.

Možemo tako zaključiti da u onom pozitivnom, dobrom smislu, teatar i dalje uspješno prkosi današnjoj tehnologiji.

Jedna od tajni takvog uspjeha je i moć žive riječi, koju koristi i redatelj, pa na kraju svake svoje predstave poruči isto. U ovom slučaju riječi je uputio i vama i nama, s iskrenim željama da nakon njegovih predstava “Odemo doma i budemo bolji.”

L. Grčić