Naš Mrkvica, dozvolit ćete nam da ga tako nazovemo, jer s Radio Mrežnicom je surađivao gotovo 10 godina pružajući slušateljima svake subote zanimljive "Mrkvičine priče", napustio nas je danas, točno u 15 sati, u Domu sv. Antun u Karlovcu.
Vladimir Peršin Mrkvica bio je profesor biologije i dugogodišnji kustos karlovačkog Gradskog muzeja. Rođen je 5. srpnja 1931. godine u Karlovcu. Završio je Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer biologija. Bio je profesor na Šumarskoj školi u Karlovcu, profesor na Pedagoškoj akademiji u Karlovcu, a kasnije i kustos biolog karlovačkog Gradskog muzeja. Godine 2006. dobio je medalju Grada Karlovca i priznanje Karlovačke županije za životno djelo.
Uvijek iskričavog i brzog duha, vazda znatiželjan, okružen knjigama, u svakom trenutku pun informacija, takvog ćemo ga pamtiti mi s Radio Mrežnice.
– Jesi ti Brankica? Hoće doć’ Toma snimit’ danas, već je postala uobičajena Mrkvičina rečenica kojom je započinjao svaki telefonski razgovor s nama.
I onda bi Toma odlazio. Godinama snimajući i montirajući priloge s Mrkvicom o Karlovcu, običajima, prirodi, ma baš svemu što čini svakodnevni život jednog kraja i grada. A Mrkvica bi samo "nizao" podatke, davao papire, slike, knjige za prilog svemu što je govorio. Da se slučajno ne zametne, ne zaboravi. On i Toma postali su pravi prijatelji. Ma, zapravo, svi mi i Mrkvica. Sjetio bi se svakog od nas, poslao nam čokoladu, poklonio knjigu. Mrkvica je mislio na sve i svakog. Kad god bi zatrebala kakva informacija o povijesti Karlovca i okolice, o politici, ljudima, običajima, događajima, Mrkvica je bio tu. Nije bio problem naći podatak, izvaditi s polica knjigu, potražiti ono što je trebalo. -Ako će netko znat’, to je Mrkvica, rekli smo nebrojeno puta.
I kad je završio u bolnici, najprije u Karlovcu, a potom i u Dugoj Resi, iako je već bio malaksao, pratio je i televiziju i radio i sve moguće novine. Stizali su mu časopisi, knjige, a on je sve čitao, proučavao, bilježio. – Znaš kaj, rekla mi je ova ženska, znaš ova sestra u bolnici, da me sluša na radiju. Još me pitala – Kaj ste to vi, povjerio nam se.
Znao je pričati kako je knjige kojih je imao na tisuće, počeo skupljati još u osnovnoj školi. "Drugi su išli na nogomet, a ja sam volil čitat’….ne znam kol’ko knjiga imam.. jel ti treba koja", znao je reći naš Mrkvica, povjeravajući nam i svoje želje kad ga ne bude.
S druge strane, u pravom smislu tisuće radijskih minuta snimljenog materijala pravo su bogatstvo i nasljeđe za budućnost. Rubrika Priče prof. Mrkvice kao i emisija jedne su od najdugovječnijih u programu Radio Mrežnice kroz koje je naš Mrkvica Karlovcu i županiji dao najbolje od sebe, ogromno znanje koje je uvijek spremno dijelio sa svakim.
Falit ćete nam, Mrkvice. Laka Vam hrvatska zemlja i počivajte u miru Božjem.