Prošle su 23 godine od pogibije pilota Mejaškog: Iz Mejaškog Sela do nebeskih visina

Na jučerašnji dan bile su 23 godine od pogibije pilota Zlatka Mejaškog, rođenog u Mejaškom Selu, vojnog pilota koji se među prvima pridružio ZNG-u, a život izgubio u MIG-u pripremajući se s kolegom za akciju Bljesak.

Mejaški je rođen 1958. godine u Mejaškom Selu. Nakon završene osnovne škole odlučio se za zvanje vojnog pilota te je pohađao srednju vojnu školu Maršal Tito Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo u Mostaru. Školovanje je potom nastavio na Zrakoplovnoj vojnoj akademiji JRZ-a u Zadru gdje je 1974. godine stekao zvanje pilota i čin kapetana Jugoslavenske narodne armije. Tijekom službovanja u JNA bio je stacioniran na bihačkom vojnom aerodromu Željava gdje je služio sa brigadirom Rudolfom Perešinom i pukovnikom Danijelom Borovićem. Bojnik Mejaški se zbog kadrovske i strateške(kupovina Mig 29 i taktika JRZ) politike, prije početka raspada Jugoslavije, počeo sukobljavati sa starješinama. U siječnju 1988 godine presudom Vojnog suda JNA u Zagrebu osuđen je na zatvorsku kaznu od 7 mjeseci i godinu dana uvjetno. Među prvima se 1991. pridružio Zboru narodne garde (ZNG). Kad je formirana 1 ELZ (eskadrila lovackih zrakoplova) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva,bojnik Mejaški je postao zapovjednik odjeljenja.

U travnju 1995. godine brigadir Perešin je odredio letačke parove za uvježbavanje za operaciju Bljesak na poligonu Gašinci kraj Đakova. Bojnik Mejaški je bio sparen sa bojnikom Marijanom Batarilovićem. Leteći na MiG-u-21 u jednom zaokretu je izgubio visinu i udario avionom u zemlju, te na mjestu poginuo. Pokopan je na groblju Sv. Petar u Dugoj Resi.

Kolege Meša sjetio se i pilot Ivica Selak objavom na FB

Na današnji dan prije 23 godine na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.
Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.
Pa tko je bio Meš ?
Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvog dana stao je u obranu svog kraja, pilot, sa kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju.
Nije letio do 93. dok nismo nabavili avione, imao je prekid gotovo 4 godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću. Sjećam se zima 89/90.,letimo noću, aerodrom Željava, preko pola metra snijega, hladno, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 m prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokom snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešovog aviona , i niko ništa nije zakačio, što ti je sudbina. Parkiramo avione,a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad , Meš ga stopirao , ovaj u šoku. koliko je volio taj avion rekao mi je još na stajanci “kad sam vidio što je ostalo od aviona da sam imao pištolj ubio bih se”.
I sjeo je ponovo 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takovi, jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovo je bio najbolji u poznavanju ZTUP, od svih nas garant najviše.Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94/95 , fotkao sam ga sa nekim kršem od foto aparata. Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi.  Odlazi i više se nikada ne vraća, pozvali su ga Žile ,Vule ,Anton , Miroslav, poletio je sa Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje , odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova , kažu da duše takovih idu u sazviježđe Coma Berenices , e tamo su moji heroji.
MEŠ , vječna ti slava , velika hvala , počivao u miru…

FOTOGRAFIJE I TEKST: FB Ivan Selak

Zlatko Mejaški na fotografiji: gore, u sredini