Psiha mladih sve ranjivija, depresija i suicidalno ponašanje najčešći. Psihijatrijski odjeli sa sve više mladih pacijenata

Najveće preživjele žrtve ovog vremena koronavirusa i mjera u Hrvatskoj, ali i u svijetu bit će najmlađi.

Osim što ih se drži na nastavi malo uživo, malo online, ukinuti su im sportovi, radionice, igraonice, ukinuta im je mogućnost da najljepše vrijeme svog života napune krasnim uspomenama. Još su više na mobitelima, još više pred ekranima, debljaju se iz dana u dan, gube interes za komunikaciju, nervozni su jer ne viđaju svoje prijatelje na način i u količini koliko bi htjeli. Doba odrastanja doba je pobune i vrijeme kad se identificiramo s grupom, a sada se to mladima priječi.

U jeku pandemije, početkom godine, svaki peti srednjoškolac bio je depresivan. Kako u razgovoru za Radio Mrežnicu kaže dr. sc Josip Podobnik, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, odjeli imaju sve više pacijenata, a hospitalizacije mladih zbog depresije i suicidalnog ponašanja rastu.

Nakon “otvaranja” krenuli su problemi, vraćaju se s kamatama

Mjeseci on-line nastave, drastične promjene u funkcioniranju društva i obitelji i zatvorenost u četiri zida ostavili su traga na mladima, a kako će živjeti u budućnosti misao je od koje svi strijepimo.

– U lockdownu se vidjelo manje problema, ali otvaranjem društva raste broj zahtjeva. Zatvaranje je “pomoglo” da se smanji pritisak na ranjiviju populaciju adolescenata i djece jer su lockdown lakše prihvaćala. Njega više i žele djeca koja imaju probleme u školi, ranjivija su, netko ih možda tamo maltretira, nemaju prijatelje i slično, kaže dr. sc. Podobnik.

Kad je škola online, smanjuje se pritisak, no kad počne uživo, vide se problemi. Nenaučeno gradivo stiže na naplatu, nakupilo ga se prilično, izgubile su se radne navike, a onda dolazi do pada samopouzdanja mladih ljudi. Ono što je u online nastavi bilo smanjeno, uživo se vraća s kamatama. Zapravo, ono što će reći svaki realni roditelj – djeca loše ili nikako ne uče “online”.

Lockdown je čežnja jer je tad sve smireno, nema stresa

Pravi problemi su zadnjih 6 do 7 mjeseci. Situacija u društvu je nestabilna, svi se pitaju hoće li biti nastave ili ne, pa ne čudi zato što lockdown postaje čežnja i djeci, ali i odraslima.

I to onima koji se ne žele vratiti na normalno, kojima je lakše kad netko drugi razmišlja o njima, kad su doma i na mobitelu. -Mi znamo da to nije normalno, kaže dr. Podobnik. Živimo u društvu ambicije, konkurencije i težnje za uspjehom, a lockdown je mirovanje i stajanje. To nije u prirodi našeg društva, ljudi su u tome zamrznuti, prevareni su u toj situaciji.

Od zatvaranja društva profitirali oni koji imaju osiguranu plaću

Kaže da je od lockdowna profitirao onaj dio populacije koji ima osiguranu, državnu plaću jer, slikovito opisuje, lockdown nije za “fajtere”, nije za one koji žele stvarati, natjecati se, napredovati, one koji su jaki individualci, ne traže potporu, takve su psihičke strukture. Oni koji su naučeni da im se pomaže, koji su naviknuti na pomoć osobe ili organizacije, oni su pod stresom.

Stanje psihe djece i mladih definitivno se može povezati s korona vremenom, nastavlja Podobnik. Istraživanje koje je nedavno recenzirao pokazalo je da u ovim vremenima najranjivije adolescentice koje su inače nestabilne emocionalno pa ih zatvaranje/otvaranje i te promjene uznemiruju. One se samoozljeđuju, padaju u depresiju, dok dečki imaju agresivnost izraženu prema van.

Suicidalne misli mladih, samoozljeđivanja, destrukcija znakovi da je situacija loša

Ovaj poznati liječnik zamjećuje i sve veći utjecaj praznih novčanika i financijske krize u obiteljima na mlade koji slušaju da je “vrijeme za Njemačku”, pa se događa i da brojne majke odlaze van na rad što ponovno utječe na dijete i mladog čovjeka. Nekad su na rad u inozemstvo odlazili očevi, a danas sve više majke koje bi trebale biti emocionalni stup obitelji.

Što je ono što nam treba upaliti crveno svjetlo za upozorenje, a tada i za stručnu pomoć?

Kad je u pitanju suicidalnost, autodestrukcija, maltretiranje drugih, sadistički impulsi prema drugima, samoozljeđivanje, treba uvijek stanje shvatiti krajnje ozbiljno. Ne postoji nitko pametan da može predvidjeti koji će slučaj završiti tragično, a koji neće. Ne postoji takav mozak koji to može reći. Tinejdžer koji se čini bolji, može prije počiniti suicid nego onaj koji je neprekidno u riziku. Svaki takav slučaj treba ozbiljno shvatiti i potražiti pomoć stručnjaka. To je nešto što treba liječiti, a to se ne može doma, upozorava Podobnik.