Rabota

Ono što je za slobodno mislećeg hrvatskog čovjeka početkom sedamdesetih značio famozni „Londonac“, inkriminirani i zabranjivani rječnik/pravopis „Babić, Finka, Moguš“, to je za mene bila moja baka Maca, koja je figurirala kao obiteljska ali i seoska glasnogovornica koju se pozorno slušalo.

Bila je naoružana izrazima koje ja kao balavi pučkoškolac uopće nisam razumio, ali valjda je to put do znanja i saznanja, jer sam se iz petnih žila trudio shvatiti svu tu silu fraza i izraza kojima su se stariji grohotom smijali i kasnije ih prepričavali. Baka je u stvari bila preteča stand up-a, a Marica Hrdalo, &Ikača, došla je tek kasnije.

Kad bih pitao kaj znači to da je netko niš koristi ki kurac patrov, dobio bih jednu iza uha , uz obavezno, bolje se u’vati knjige, to ni tvoja briga!

Puno godina kasnije povezao sam tu bakinu jezičnu vratolomiju: To je bio izraz za nekoga ili nešto čime se nitko neće pomoći niti okoristiti, jer se radi o spolnom organu patera, pripadniku katoličkog reda, a znajući da je isti pod celibatom, žali bože računati s njim..

Baka je , kad bi se ljutila na dedu ili nekog starijeg čovjeka , obavezno na kraju tirade o niškorisnosti ostarjelih muškaraca, poentirala : Sve vas treba zaprt u kloštar ?!

Što je kloštar, ako nije Ivanić ???

Prošlo je puno vremena, dok mi se nije posložila i postala jasna ta njezina „mjera“. Kloštar je po njezinom shvaćanju bio svojevrsno sklonište, sospicij, gdje se „odlažu“ oni čiji su dani odbrojani.

Bilo je toga još, ali završit ću izrazom koji će mi dobro doći za objašnjenje situacije u kojoj su se našli mještani „naše fare“.

Kad bi se ocjenjivao nečiji rad, ponajviše građevinski, ne samo baka, nego svi u selu imali bi recenziju :

Ijeeee, načinjeno je, ki od rabote !?

Rabote !? Nije li to makedonska riječ za posao? Je. Međutim, na putu od Skopja do Vukmanića i Knez Gorice od izraza za posao ili rad, rabota se pretvorila u sinonim za loše, traljavo odrađen posao.

Najčešće se rabio taj izraz za zidarske i slične poslove. Početkom sedamdesetih, kad su prve ‘iljade dojč maraka stizale umotane lastikom u podstavi kaputa, počela je građevinska ekspanzija, a zidara, pogotovo kvalificiranih malo, premalo. Zato se svaki iole snalažljiviji „majstor“ pobrinuo nabaviti zidarsku žlicu, fanglu i vaservagu ,pa u pogađanje posla. Obavezni dio alata bila je i špaga s vrećicom crvene zemlje za ocrtavanje linija , te kapa, po mogućnosti iz Njemačke na kojoj bi pisalo ime firme, uglavnom nešto na Bau… Tko bi nabavio i vlastitu mješalicu za beton , taj je bio ozbiljan građevinski faktor.

Moj tata je znao reći da je sve to napravljeno u ausvinkl. Dakle ,izvan svih točnih mjera. Kad bi on u one otvore kao stolar izrađivao i ugrađivao prozore i vrata , prvo bi trebalo pola dana štemati da bi se dobili pravi kutevi. Jednako sočno su te zidare psovali i parketari i keramičari. A, za sve to prijeki sud bi zaključio : To je sve načinjeno, ki od rabote !

Iz nekog razloga, zajedničke seoske radne akcije, poput uređenja poljskih puteva, pa i uređenja terena za buduće samoposluživanje, isto se nazivalo- rabota. Ali s velikim R. To je bilo nešto što se mora i odazivali su se svi sposobni za rad, točnije – Rabotu.

Sad dolazimo do bolne točke ove priče.

Cesta od 1.5 km, koja povezuje Vukmanić i Knez Goricu, od zimus je zatvorena zbog nekoliko odrona i klizišta. Kad su istu strmu cestu nadležni sanirali prije pet- šest godina, napravili su to očito ki od rabote. Usput su na toj kosini posjekli stabla, pa više ništa nije držalo kubike zemlje koja se , eto slobodnim padom strmoglavila na cestu, prekinuvši jedinu komunikaciju između ta dva mjesta naše vukmanićke fare, pa djeca iz Knez Gorice idu u školu na udaljeni Turanj, a odrasli se voze u Karlovac preko aglomerativno razrovanih Kamenskog, Sajevca ili Gornjeg Mekušja. Cesta između Knez Gorice i Cerovca uz poligon, iako makadamska ,znači ista kao i ona u Mekušju, poslužila bi kao alternativni pravac, ali ,prije nekog vremena most preko potoka Trebinja je propao i tuda se ne može.

Kažu da je za obnovu mosta trebalo ishoditi desetak dozvola, uključujući i jamstva da kolonija dabrova koja tu gricka drveće neće biti uznemiravana …

Vrijeme ide, cestu nitko ne dira, birokracija, što ćeš, a cestu su zatvorili, baš hermetički s betonskim preprekama, tako da je obilazak oko njih samo za mlade i spretne. Teško se prođe biciklom ili motorićem, a bakice koje bi nedjeljom ili utorkom na misu k svetome Antunu na Vukmanić, izlažu se pogibelji, jer te betonske brane se ne mogu prekoračiti, a obilazak je prijetnja od pada u ne baš plitku grabu !?

Upravitelj župa Skakavac i Vukmanić – Kristijan sad za dvije nedjeljne mise u ta dva mjesta, umjesto pet, šest, tuče tridesetak kilometara, da stigne odslužiti mise u ta dva, sada blokirana mjesta. Zar se Boga ne boje, ako glas malog čovjeka što za cestom vapi nije dovoljno jak!?

Da ove barikade vidi ona ekipa koja je ’91. slične radila nedaleko, sline bi im curile…Još bi se Krajina držala, a ovako je umjesto SAO tu je HAO Vukmanić -Knez Gorica. Izolirani i bijesni.

Kažu znalci, da se malo bagerom pogura zemlja s ceste, bila bi prohodna, barem jednim trakom. Pa makar na vlastitu odgovornost…

Da se ekipa složi i s par traktora i raspoloživom mladeži uputi prema poligonu Cerovac, za jedno dopodne bi napravili privremeni most , poravnali tu nerazvrstanu i katastarski neupisanu cestu , još bi stigli okrenuti i pojesti odojka ili janjca, a vina i rakije uvijek se nađe.

Iako bi to bila baš, ono – prava rabota, spasila bi ovdašnje ljude, jer, kako sad stvari stoje, prometnicom kojom se preko ljeta služe brojni turisti, koji krate put rema D1, neće se tako skoro moći voziti.

To će isto biti zabava svoje vrste, jer njihov GPS nema upisane postojeće barikade, pa kad se kamperi i oni s kamp prikolicama nađu ispred betonske barikade bez mogućnosti da se okrenu i vrate morat će provjeriti svoju umješnost vožnje u rikverc jedno 800 metara do prvog križanja….Vozi Miško, pa u grabu!

Sve nešto razmišljam da se upustim u poslovni poduhvat, pa kupim kakvog polovnog traktora,(ŠČ) pa popodne i vikendom dežuram uz cestu iz čijih će graba trebati izvlačiti bespomoćne turiste !?

Nema toga Čeha ili Slovaka kojeg ja neću iŠČupat iz nevolje.

Ki od rabote.