Naime, nakon što je prostor DIP-a u Josipdolu već godinama neiskorišten, a poduzeće završilo u stečaju, oko prostora bivše pilane obilazili su mnogi.
DIP je naime, nakon pretvorbe i privatizacije završio u vlasništvu Talijana, objašnjava početak priče županijski vijećnik SDP-a Ivan Vuković.
Talijani su DIP potom prodali Radeljaku, kaže:
– Naime, tamošnji vlasnik pogona DIP, koji je pretvorbom pripao tvrtki iz Italije, za koju ne znam ni kako se zove, što za priču nije bitno, odlučio je prodati svoj pogon tvrtki Leora d.o.o., Josipa Radeljaka. Ta se tvrtka tamo misli baviti reciklažom plastičnog otpada, znači PET ambalaže i svega što je vezano za reciklažu PVC-a, kaže Vuković.
Sam Radeljak, kaže dalje, za ovu je tvornicu našao investitore, i to u austrijskoj tvrtki SKY Plastic.
– Firma koja bi tamo investirala zove se Sky Plastic Rycicling iz Griffena u Austriji, opisuje Vuković.
A upravo ova austrijska tvrtka u prostoru pilane želi, kako tvrde i vlast i mještani, napraviti tvornicu za reciklažu otpada.
Načelnik općine Zlatko Mihaljević potvrđuje nam priču kako je Josipdolčanima kazano kako će u prostoru bivšeg DIP-a biti tvornica za proizvodnju pet ambalaže, a ne za reciklažu otpada.
Rekao im je to, tvrdi načelnik, “upravo Josip Radeljak, a još im rečeno da će tvornica zaposliti između 100 i 300 radnika”.
– Mi smo bili u tom momentu zatečeni, jer kad nam netko dođe poslije 10-15 godina stajanja DIP-a i kaže da će zaposliti ljude i pokrenuti neku zdravu proizvodnju, normalno je da ste zatečeni.
Kasnije su shvatili, kaže načelnik Josipdola, da ipak nije riječ o ekološki prihvatljivoj proizvodnji, već o nečemu sasvim drugom.
– Kako je to odmaklo dalje, sve je jasnije da tu nema proizvodnje PET ambalaže, odnosno ambalaže za vodu za piće, ulje, mlijeko i slično. Sad se to svodi na to da bi na prostoru bivše pilane trebala biti obrada razvrstavanja otpada, a prema onim količinama koje su stavljene u njihovoj dokumentaciji kao prilog zahtjevu za izdavanjem dozvole, vidljivo je da su to količine od 15 do 20 tisuća tona godišnje, kaže Mihaljević.
Općinska vlast osjeća se pomalo obmanutom, a još više muči ih činjenica što je, kako kažu, realizacija projekta, skoro pa i gotova.
Josipdolčani se stoga boje i za svoje zdravlje i za prirodu.
– G. Josip Radeljak sa svojim partnerom iz Italije, g. Ettore Santijem, doveli su kupoprodaju, prema našim saznanjima, te njihovim informacijama skoro do kraja. Mi se jednostavno bojimo da je to ulaznica na mala vrata za sve druge otpade i zato bilo kakve poslove koji su vezani za otpad ili za smeće u centru naselja nećemo dozvoliti.
Nastojat ćemo se tome suprotstaviti, poručuje načelnik.
Na noge se zbog mogućnosti pokretanja tvornice za reciklažu plastičnog otpada digla i josipdolska udruga pod nazivom “Opstanak Josipdol” kojoj je na čelu Josip Mihaljević.
Oni su čak posjetili pogon austrijske tvrtke u mjestu Grifen gdje su saznali da se u tvornici ne reciklira PET ambalaža, već ambalaža i ostali plastični otpad svih tipolva plastike i plastičnih materijala koji se u tvornicu dovoze s ostalih otpada.
Otpad je različitih veličina, tvrde, dovozi se baliran, a članove udruge prenerazio je vrlo neugodan intenzivan miris. Riječ je o mirisu koji dolazi zbog postupka pročišćenja otpadnih voda i to s velikim količinama kemikalija.
Josip Mihaljević, predsjednik udruge Opstanak Josipdol opisuje:
– Tu tvornicu je na neki način, obuhvatio zid od 4 metra visine, zgrade su nove, lijepe, ali skladištenje otpada nalazi se u vanjskim prostorima. Otpad je strašno različit . od plastičnih dijelova automobila do cjevčica McDonaldsŽa, a da ne govorim da tu ima raznih kanistara bez obzira što se unutra nalazi, pripovijeda čelnik Udruge.
Josipdolčani koji su bili u posjetu austrijskoj tvornici došli su i do informacija da su mještani spomenutog sela u Austriji negativno reagirali na rad tamošnje tvornice, i zbog buke, ali i zbog neugodnog mirisa, pa negoduju što se tvornica uopće i nalazi u njihovoj blizini.
Zato i u Udruzi Josipdol smatraju da takvoj tvornici nije mjesto u središtu Josipdola.
– Ne znam koliko je to ičiji interes, staviti taj pogon u centar Josipdola, jer mjesto takvoj tvornici nije u centru, kao što to nije niti u Austriji, već je tamo na jednom polju kraj samog mjesta Griffen. Moj je stav da takva tvornica ne bi smjela doći u centar jednog mjesta gdje ljudi žive, smatra.
O sad već pravoj aferi s mogućom tvornicom reciklažnog otpada u centru Josipdola, govorilo se danas i na županijskoj skupštini.
Baš kao i lokalna vlast, i županijska čvrsto brani stav i daje potporu mještanima Josipdola.
Župan Ivica Horvat smatra da je najvažnija ekološki prihvatljiva proizvodnja.
– Radilo bi se o skupljanju ambalažnog otpada, razvrstavanju, što sigurno nije dobro i Županijsko poglavarstvo će sigurno podržati ono što žele mještani Josipdola i njihovi predstavnici. U svakom slučaju, nadam se i uz podršku vijećnika, naš broj jedan je štićenje proizvodnje, ali ekološki čiste proizvodnje, one koja ne zagađuje okoliš, smatra župan.
Načelnik općine Josipdol Zlatko Mihaljević poručuje kako će se mještani i vlast svim sredstvima boriti protiv biznisa koji uključuje reciklažu otpada.
Napominje i kako na području Josipdola, Oštarija i Ogulina raste broj novooboljelih od malignih bolesti.
S druge pak strane, u općini Josipdol svjesni su da su ovom kraju potrebna nova radna mjesta. Zato su Austrijancima ponudili i dvije alternativne mogućnosti za smještaj tvornice. Riječ je o prostoru bivše vojarne 2 u Skradniku te drugom prostoru bivše vojarne u Oštarijama, kaže načelnik.
– Ponudili smo prostor bivše vojarne u Skradniku gdje bi oni mogli razvrstavati otpad,i to tamo gdje to nikome ne smeta, daleko od kuća, a postoji i prilazna cesta i priključak struje, telefona, itd.. te nije na cesti, kaže načelnik.
Naša redakcija danas je u nekoliko navrata pokušala doći i do Josipa Radeljaka, kako bismo čuli i njegovu verziju priče o Josipdolu. No, Radeljakova tajnica kazala je kako njega danas nema u tvrtki, te da će mu prenijeti naš upit. Do početka ove emisije, nismo dobili povratnu informaciju, odnosno Josip Radeljak nije nam se javio.
I tako se Općina i mještani Josipdola ne žele predati, iako se nalaze u neobranom grožđu – s jedne strane nudi im se mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, te rast prihoda, a s druge strane strahuju za svoje zdravlje, ne žele neugodne mirise, buku i išta što bi moglo dovesti pod znak pitanja njihovo zdravlje.
– Želimo suradnju i dalje, jučer sam se očitovao g. Santiu na njegovo pismo i rekao da i dalje želimo razgovore. Rekli smo da ponudi zdraviji, normalniji program koji ima za rezultat gotov proizvod ili poluproizvod, te ćemo mi dati maksimalnu podršku. Ne samo mi, nego i šira zajednica.
Hoće li austrijski investitori ipak prihvatiti ponudu Josipdolčana da svoj budući pogon smjeste izvan središta mjesta ili će se oglušiti o glas naroda, vjerojatno će se znati nakon odluke ureda državne uprave odnosno službe za prostorno uređenje Karlovačke županije, na kojoj je da dade ili uskrati dozvolu za rad ovoj tvornici.