Naime, ovu školu pohađa veći broj učenika s teškoćama, ali ravnopravno sudjeluju u svim aktivnostima.
– Imamo tri učenika koji imaju asistenta u nastavi, a broj učenika s teškoćama je ukupno 19. Želimo ukazati ovim putem da svu djecu treba prihvatiti bez obzira na njihove različitosti, teškoće i mogućnosti. Ovdje to ide dosta dobro, učitelji rade jako dobar posao, kaže školska logopedica Dinka Berislavić.
Kamo će i hoće li Lorenzo dalje u srednju, otac Siniša za sad ne zna jer da bi nastavio školovanje Lorenzu je, ističe nužan asistent. Većina srednjih škola ih nema, pa se tako i jedan dojučerašnji đak Gornje škole u srednjoj sada mora snalaziti sam.
A da i ostali učenici dobro prihvaćaju svoje prijatelje s poteškoćama, potvrdila je i anketa koju su proveli uoči današnje priredbe.
Jedan od učenika s teškoćama, točnije cerebralnom paralizom je i Lorenzo Kunić. U invalidskim je kolicima, ima asistenticu i komunicira putem laptopa. On pohađa osmi razred, a njegov otac Siniša kaže kako svo vrijeme njegov sin ima isti tretman kao i ostali učenici. Svi se trude da Lorenzo bude jedan od njih.
– Ova je škola jedna od rijetkih koja takvu djecu prihvaća objeručke i drži do njih. Dijete se ne osjeća odvojeno, nego da je u zajednici kao svi. Učitelji ga drže kao i svu ostalu djecu – koliko zna zna, koliko ne zna ispravit će. Tako da je on ovdje u zajednici, obožava to i jedva čeka da ide u školu.
Ono što nedostaje dugoreškoj OŠ Vladimir Nazor je lift. Projekt imaju završen, ali novca za njega nema, naglašava ravnatelj Krešimir Božičević.
– Imamo nastavu u prizemlju jer nemamo lift. Ali sve funkcionira kako treba. Suradnja s roditeljima je jako dobra i tražimo najbolja rješenja i za djecu, ali i za školu. Sve ide, osim što nemamo lift za koji nam treba oko 120 do 150 tisuća kuna. Projekt imamo, a nadam se da ćemo ga i dobiti za koju godinu.