Razumeš ti moj …
Ovo je zanovijetanje nepopravljivog, zaostalog, staromodnog fosila kojega je vrijeme pregazilo, ali me baš boli pokemon za to … Pišu novine da se u posljednjih pet godina čak 10.000 mladića, mudonja, navodno muškaraca, odlučilo za civilno služenje vojnoga roka! Prva misao nas koji smo odgulili JNA je – dabogda babama brisali guzice svaki dan, civilno i s prigovorom savjesti.
Čekajte, majku mu, kud smo mi to došli. Vojni rok traje 6 mjeseci. Služi se skoro pa u susjedstvu. Ako momci dobiju Samobor i Ogulin, umjesto vojarne udaljene dvije autobusne stanice, to je “bed”, čovječe. Katastrofa, užas, bezdušje militarističko, itd. … Dakle, već ovo služenje je skoro “kod privatnika”.
Požalio mi se jedan otac da je ta vojska jako teška, ali za roditelje … Svaki vikend je doma. Dovuče robe za pranje kao da radi u rudniku. “Skuri” karticu mobitela dok si rek´o ranac. Hrana mu je preteška pa mezimac papa po restoranima i pizzerijama. Nervozan je, jadan, od grozne obuke pa puši dvije kutije dnevno. Kad dođe na vikend, treba još love za kondome, zagorjela vojnična … Uzme auto, malo mu jedan rezervar benzina, a zadnji put je još ostao bez vozačke, potukao se sa sebi sličnima pa se ja zajebavam po policiji i oko advokata … Jebote, kad sam ja otišao u Bitolu, priča on rezignirano, svi su me zaboravili. Kad sam dolazio doma, babe su mislile da je u selo došao novi veterinar ili poštar …
I sad ta razmažena derišta ne bi nosila pušku … Fuj pucanje, ubijanje, fuj nasilje … Peace and love. U prijevodu na civilno-ročni jezik – pice i love. I bombona. I sad se već pretvaram u starog partizana pa promrmljam sebi u bradu: Da vam ćaća nije puzao i vježbao “atomski s lijeva”, danas bi i vi to radili, mamicu vam civilnu. Možda bi nas branili Kapetan Miki, Zagor, Komadant Mark ili Supermen. Da nismo naučili kako se barata oružjem i da nismo jako dobro upoznali mentalni sklop budućih okupatora, sada bi i vi, pizdeki, išli u vojsku u Vučitrn i Valjevo, a ne na Kamensko i Cerovac! A kamoli sanjali o “služenju” u Domu umirovljenika i sličnim hladovinama …
Možda je vrijeme pregazilo i mene i meni slične, ali nedostajat će vam malo muških razgovora o vojsci i dogodovštinama s grupnog tuširanja, vježbi … Dobro, i likova poput poručnika Zokija i sličnih guzoljubaca, ali i to je za muškarce. Kakav je to momak kojeg nitko ne poželi … Evo, prestajem s fantazijama dok me nije kakav civilni ročnik “šupio” iza uha. Završit´ ću s onom legendarnom vojničkom pitalicom:
Oficir: Jel razumeš ti, bre, mene što ti ja govorim!?
Gušter, remac: Razumem, druže kapetane!
Oficir: Ma, razumeš ti moj k….!!! Ostav!