Recesijske pi(vo)zdarije: Bare-metar
Instrument kojim se mjeri tlak zraka je – barometar. Ako se ikada patentira instrument za mjerenje količine alkohola, tableta i supstanci s liste narkotika u tijelu srednjevječnog muškarca, koji nakljukan time radi svoj posao, dakle pjeva – taj će se instrument morati zvati ‘Bare-metar’!
Najprije se gradom i ŠRC-om pronijela glasina da Goran Bare neće nastupiti, jer: pozlilo mu, završio u bolnici, kritično je… Uhapsila ga policija zbog zna se… Otkazao koncert, nije znao da mu se nastup poklapa s ‘Peppersima’, a on to mora vidjeti, itd., itd.. Možda su u te priče povjerovali mladi i neiskusni pratitelji ove fešte, a mi stari vuci samo smo čekali koji će prvi koncert biti ‘otkazan’. Naime, svake, baš svake godine netko pusti priču istog sadržaja. Tako su i ranijih godina ‘otkazivali’ Colonia, Mišo, Stavros, Valjak i bogtepitaj tko sve ne…
Iako, svi ti zloguki proroci bili su blizu istini. Skup iščašenih kostiju, upalih očiju, nestabilnih nogu, neukrotivih ruku i podrapana glasa – u prijevodu: Bare, stigao je jako ‘razvaljen’, gotovo u zadnji čas. Šeretski šeširić jedva je namjestio, onu bespotrebnu slušalicu iz uha je nekoliko puta iščupao pa su ga malo krpali na rubu bine. Uz svu lelujavost, još je na pozornicu ponio bocu crnjaka pa krenuo mumljati, frfljati i pjevati. Gotovo svaki put mi se čini da bi to mogao biti i posljednji put, bože mi prosti, da ga živog gledamo. Netko je primjetio da bi on, u slučaju da živi zdravim životom, vjerojatno nadživio sve one stodvadesetgodišnjake s Kavkaza!? Toliko se sustavno uništavati, a još uvijek kako-tako funkcionirati… Ljudski organizam je svakako čudo prirode, a ovaj umorni Vinkovčanin, kojeg njegovi demoni očito ne puštaju, fenomen je izvan svih kategorija.
Izdržao sam do ‘Teških boja’ pa, kao da je skužio, ispratio je mene i ostatak kolone, koja se povlačila preko mosta, pitanjem ‘Gdje je nestao čovjek’. Band mu funkcionira savršeno, a njegovo pjevanje, uz nekakav bijeli plašt koji je navukao, zasigurno bi otjeralo sve vrane da stane malo kraj kukuruzišta. Naš zemljak Damir Šomen rastura bubanj, a na miks pultu je također ‘domaći svat’ Smokva, koji je imao nemoguću zadaću da uspije izmiksati moćnu i glasnu svirku benda i Baretovo mumljanje, a da to liči na nešto. Ovaj svestrani gitarist, pjevač, aranžer, vlasnik tonskog studija, by the way svirao je meni na svadbi!? I eto ga – od ‘O Suzana’ i ‘ajmo svi u vlakić’ do ‘A ti još plačeš’…
Na kraju tog gotovo beskrajnog dana, moj ‘bare-metar’ je pokazivao na samo jedno: ‘Vrijeme je da se krene’. Fešta ulazi u finiš, valja rasporediti snage. Ako još bili niste – još četiri dana preostaše… Kruha, pereca, brudeta i igara – tak’a je danas najava. I čekamo nove ‘glavonje’, Karamarko je otvorio sezonu ‘političkih pučkih špancirancija’ ŠRC-om.