Recesijske pi(vo)zdarije: Kišna bajka
Ej, kišo, kišo… Toliko smo te čekali, molili, prosili, plesali po starim naputcima indijanskih vračeva i vudu majstora, ali ništa. U dva mjeseca dva puta si pljucnula malo i nedostatno. Ostala su dva dana do kraja fešte, štoviše, ta subota vapila je za suhom pistom ispred Obrtničkog čadora, a ti se upiškiš i to gore nego dementna baba. Po toj pisti gazile su prekrasne djevojke, dječaci uređenih frizura i prekrasnih figura, svi dotjerani rukama majstora iz Ceha frizera. Posljednji ceh platio je ceh, jer su svi do sada imali savršene klimatske uvjete, a njima je kiša curila cijeli dan, a onda kad su se svjetla reflektora ugasila i kiša je stala!? Baš šteta, ali ipak čestitke svima na upornosti i, naravno, umijeću. Ovaj ceh definitivno zna što se fura i kako se pravi sjajna frizura, da ne smetaju ni kiša ni bura… Tako bi to vjerojatno opisao legendarni ‘Škanjac’ Stevo Sabljarić, kojeg sam uočio s ekipom naših iz dijaspore, gdje je on i dalje neprikosnoveni vladar estrade! Nešto kao Mate Bulić za one ‘gena kamenih’.
Uporni su bili i ostali željni subotnje zabave na potopljenom ŠRC-u. Ni deset minuta po prestanku curenja vode za vrat, izniknuli su odasvud i mladi i stari – nešto kao u onim SF filmovima, kad narod samo izvire – iz kanalizacije, šahtova, žbunja. Tako je i Žera imao solidan broj fanova ispred pozornice. On je, naravno, obuven u crvene ‘starke’, odradio koncert standardno dobro. I neizbježni Antimon dobro mu je došao za ‘Đezbanje’. Inače, primjetio sam da obojica imaju spuštena stopala pa bi proizvođači popularnih tenisica mogli razmisliti o novoj liniji za ‘platfusičare’, a đe ćeš boljih manekena od njih dvojice…
Najveseliji su mi se činili gimnastičari veterani, koji su imali svoj turnir u Karlovcu. Ernest i ‘Šanac’ po dobrom su ih običaju, nakon gombnja i gmnasticiranja, doveli u Šumarski kutić na okrijepu i druženje. Pred svima me Šančić ishvalio jer smo, samo radeći svoj posao, u programu najavili njihov turnir. Na njegove lijepe riječi, ja sam zahvalio i kvarno pitao jesu li za vrijeme natjecanja jače škripale sprave ili se bolje čula škripa njihovih starih kostiju!? I svi se grohotom nasmijaše pa nazdraviše ‘Festivalskim’.
Preostaje za opisati još samo nedjelja, a kako je moj iznureni organizam zatražio i dobio slobodan dan, stoga su mi moje paraobavještajne službe i pseudošpijunski kanali dojavili kako je bilo ‘na Šuputici’, a bilo je vrckavo i veselo pa preostaje mi samo još prikupiti dojmove pa napraviti završni račun i podvući crtu pod ovogodišnje pi(vo)zdarije. A bit će to sutra. Kako bi na ‘zelenom kontinentu’ rekli – manana.