Recesijske pi(vo)zdarije: Pušenje
Ljuti rokenrol, ljuti gulaš i ljute cajke za kraj dana. Sve je jučer bilo ljuto pa kao da se osjeća da su Red hot chili pepper’s već jednom nogom na Hipodromu.
Gastro izložba karlovačkih ugostitelja, pojačanih lovcima, ‘opegejcima’ i školarcima, pokazala je da bi narod rado dobro jeo, a da plati samo 20 kuna. Nakon što je župan Vučić proglasio izložbu dobre hrane i pića otvorenom, a ja proročanski zaustio: Jedite i pijete od ovoga svi, ništa nam ne smije ostati, krenula je ‘čistiona’ ovala, kotlića s gulašom i manjerki. Za nepunih pola sata kuhari su okačili šefarke ili zaimače o klin, jer je sve bilo počišćeno! Do zadnje školjke, doslovno. Malo me to podsjetilo na start trke ‘Formule1’. Samo se čekao znak za start, a svi su nastojali osigurati što bolji ‘pole position’, da dohvate željenu porciju. Neka, svi siti i zadovoljni, a to je i cilj organizatora.
Momcima iz ‘Pušenja’ maršal nije crk’o, jer na bini nisu imali niti jedno ‘Marshall’ pojačalo… Ali zato su pošteno odrapili dva sata ljute svirke. Uz ostale, pet je pjesama iz petog reda odgledao i gradonačelnik Jelić, što je bilo lijepo za vidjeti. Uostalom, tepali su mu onomad nešto o ‘urbanoj gerili’, a slušanje ‘Pušenja’ svakako spada u to. Pišonja i Žuga, na žalost, opet nisu stigli do mora, ali smo se sa zadovoljstvom prošetali Zenicom, Baščaršijom, kleli se u ‘Ibru Dirku’ i, naravno, provozali ‘Jugom 45’.
No, prava ‘pušiona’, bar za mene, nastala je na zadnjem obilasku ŠRC-a, prije nestanka u noći. Iz lokala ‘na otoku’, gdje je najveća koncentracija mladeži, cjelovečernja je ‘trešijada’ domaćih light’s cajki – što znači drnda se uz ‘Bižuteriju’, onaj Danijelin ‘brodić’ pa Sevkine ‘Brad Pitove’, ‘Italiane’ i druge niskostrasne poskočice. A da može i gore, pobrinula se ekipa iz šatora nasuprot pa raspalili po cajkama ‘jedan kroz jedan’! Aaaaaarlauuuukalooooo se baš onako turbo dizel injekšn. Ekipa u transu, okolni štanderi pred živčanim slomom, pakiraju opremu i bježe doma. Nemaju se kome požaliti, osim meni. A to im vrijedi k’o ‘Faljen Isus u Kragujevcu’… Tako se ostvarila moja slutnja da će, i bez narodnjačkog šatora, cajke probiti prve linije obrane i, pomno planiranim diverzantskim upadima u pozadinu fronte, naći put do ušiju željnih ‘šampanjca’, ‘psa s lanca’ i ostalih umotvorina, otpjevanih kao da netko ima tvrdu i bolnu stolicu…
I za kraj – krađa – i to bizarna. Negdje pred jutro sa subote na nedjelju, netko gladan maznuo je cijelo pečeno janje iz slabo štićene kuhinje. Da bude siguran koliko je ukrao, lopov je maznuo i vagu, mesoreznicu i 10 ovala, beštek – da ne jede ‘s nogu’, već kulturno i pristojno. I dok Sulejman Veličanstveni počinje svoj pohod na ‘te ve’ ekranima, ‘janjičari’ već harače po Mekušanskom polju! A nek’ im je bio dobar tek, kaj sad… Neki ne mogu sačuvati ni dvije nacrtane ovce, a netko ni pokojno janje!