Rečica, od mjesta s bankom i svojom strujom do danas: Ljudi nema, djece još manje, kuća na prodaju kol’ko hoćeš, a moglo bi se ovdje lijepo živjeti

Bilo je to izuzetno napredno mjesto, s mljekarom, bankom, centralom i vlastitom strujom, ali i bogato poljoprivredno središte. Na samo 12 kilometara od Karlovca, naselje Rečica, danas polako, ali sigurno, umire. 

Govore nam to i brojke. Prije samo 15 godina, Rečica je brojala 1275 svojih žitelja. Danas, manje ih je od 900.

Od bogatog poljoprivrednog kraja, koji je uz Karlovac prvi imao vlastitu struju, mljekaru i banku, danas su ostala pusta polja. Kuće, koje izvana daju privid velikog obiteljskog doma, u svojim zidovima skrivaju po jednu osobu. U većini slučajeva, to je starac ili starica.

Radi se o čak 260 domaćinstava, od kojih u 55 živi po jedna osoba.

Tmurna je to pomisao, ali i slika Rečice.

Prije je bilo drugačije, ali i bolje

Križanje, mjesto na kojima se susreće nekoliko puteva, bila su najpoznatija mjesta sastanaka.

Nakon napornih dana u polju, predvečer su se ljudi sastajali na tim križanjama i plesali, pjevali, održavali svoje tradicijske običaje, a sve se stiglo napraviti.

Priča nam to  Josip Šafar, rođeni Rečičak. Jedan je od rijetkih koji nije rođen u bolnici Karlovac, već kako bi on sam rekao, “pod šporetom.”

Prisjeća se tako svoje mladosti u Rečici koja je izgledala puno drugačije nego danas.

Kaže, ljudi su tada bili zadovoljniji:

– Ljudima je tada trebalo manje. Društveni standard nije bio ovakav. Nije bilo interneta, portala i raznih stranica. Svi su se međusobno družili, bili su sretni i zadovoljni s onim što imaju, a sve je išlo od uha do uha.

Bilo je pitomije, opisuje gospodin Šafar Rečicu u jednoj riječi.

Da je prije bilo bolje, složio se i njegov  dugogodišnji prijatelj, ali i susjed Josip Fištrović. 

Misli, danas svega ima previše, a ljudi “nitko s nikim”.

Suprotno je to vremenu njegove mladosti, kada su ljudi imali malo, ali bili zadovoljni sa onime čime raspolažu.

Osvrnuli su se prijatelji i na rečičku poljoprivredu.

Prisjećaju se bogatstva ovoga kraja, kako se svaka obitelj bavila poljoprivredom i obradom zemlje. Uz to, Rečičaki su imali i svoju mljekaru u kojoj su proizvodili sir, imali su vlastiti mlin i žitnicu, proizvodili su opeku, ali i vlastitu struju.

Danas, kaže Josip, daleko je Rečica od toga:

– Tek se jedan ili dvoje ljudi bavi poljoprivredom, nitko drugi. Mlade to niti ne zanima, nezadovoljno govori, dok se njegov prijatelj nadovezuje kako danas to nije niti isplativo na tako malim parcelama.

Rečicu je ubila politika jednog djeteta

Tužna sudbina zadesila je ovaj kraj u pokupskoj dolini.

Naime, “politika jednog djeteta” dovela je do velike depopulacije u posljednjih 15 godina, a možemo reći kako je to sudbina cijele Hrvatske.

Riječi su to župnika Lovre Zaplatića, kome je Rečica zadnjih 15 godina dom, a moguće je da će joj on biti i posljednji župnik.

Primjetio je vlč.Lovro i da sada ima obitelji sa troje ili četvero djece, ali, nije to dovoljno.

Kaže, jednostavno je premalo stanovništva koji bi rađali novo stanovništvo.

Naglasio je župnik i kako Rečica nije siromašna, dapače, vrlo je to bogat kraj koji ima veliki potencijal, ali, stanovništva nema.

Pretpostavlja i kako će se ovaj trend depopulacije nastaviti, a procjenjuje kako će to ići do nekih 600, 700 stanovnika. Tada bi se trend mogao zaustaviti, a na pitanje misli li da se to nekako može spriječiti, ne propušta trenutak za šalu:

– Pa, teško je dizati mrtvace iz mrtvih. Sumnjam, mislim da se tu ne može ništa napraviti.

Dodaje i kako s odseljavanjem Rečica nema problema, jer, dodaje i malo crnog humora, mrtve ne možemo dizati iz mrtvih.

U svom dvorištu, a grad nadohvat ruke

Karlovac je Rečici jako blizu, a niti Zagreb nije jako udaljen. Baš zbog toga Rečica može biti dobro mjesto za život. Imaš svoje dvorište, a grad ti je uvijek nadohvat ruke, zaključio je župnik.

Istaknuo je kako Rečica nije selo u koje se može zatvoriti, sjesti i čamiti.

Društveni život ipak ima potencijala, a oni se svakodnevno trude poboljšati ga.

Tako imaju poznati KUD koji njeguje njihovu tradiciju, tu djeluje i nogometni klub Rečica.

Također, sva infrastruktura koja je potrebna za život je razvijena, dostupne su i stomatološka i zdravstvena ambulanta, pohvalili su se i sa školom u izvrsnom stanju, a trenutno osiguravaju sve uvjete kako bi dobili i vrtić.

A ne nedostaje niti kuća na prodaju:

– Sve kuće imaju okućnicu, djeca se mogu igrati, obitelj ovdje može lijepo živjeti, a uvijek mogu izaći i u grad koji je blizu, ne vidi vlč.Lovro razloga zašto ne živjeti ovdje.

A možda ljudi jednostavno nisu čuli za ovo mjesto,zaključio je nakon svega župnik.

L. Grčić