Retrovizionari
Znam, vjerojatno mislite da jer u naslovu tipfeler ili tiskarska greška, da sam mislio na retrovizor ili ogledalo u autu…E, nisam, nego sam skovao novu riječ samo za vlastitu upotrebu!?
U čemu je kvaka, u čemu je volan, mjenjač ili neki drugi dio kabine auta ?
Pa, u ničemu. Za taj komad stakla i plastike koji pomaže u vožnji, osobito onoj unazad, dakle – rikverc, ta zamjenska riječ – ogledalo, nekako mi je nedorečeno i ne vidi se dobro.
Špigl, špegalj, koristimo kad se odjenemo i pokušamo popraviti ili napraviti frizuru, prilikom brijanja ili nekad davno za davanje svjetlosnih signala, kad se recimo kradu trešnje, a vlasnik je na vidiku, pa ekipa javlja svojima da što prije siđu i nestanu…Moj prijedlog pohrvaćivanje te sprave je naziv – ¨Nazadoglednik¨. !?
Ima logike, zar ne? ¨Unatragoglednik¨ mi je pak nekako preakademski sterilno, ono boli vrat i jezik od te vratolomije…
Otkad sam vidno oštećena vida, ja te bočne retrovizore lomim najmanje jednog godišnje, zapinjući uglavnom o štok na garažnim vratima, tako da mi trgovac auto dijelova već odobrava količinski popust i prigodno me utješi – ah događa se mlađima i manje ćoravima…
No nećemo o meni , ni mome autu, već o retrovizionarima, točnije onima, koji su svojim izgledom, pa i ponašanjem, te poimanjem svijeta oko sebe ostali u nekim davno prošlim vremenima. I njih sam mogao prozvati ¨Pluskvamperfektivcima¨, ali to je isto tako preakademski sterilno…
Ne računajući sve vrijedne kolekcionare, ljubitelje oldtimera, fanove Tv kalendara, uvijek se oduševim i raznježim kad ugledam nekoga koji je svojom pojavom i izgledom hodajući relikt davno prohujalih modnih i inih izričaja.
Pa, kako im to uspijeva ?
Da ne razbijam glavu i sam kujem odgovore- pitao ih nekolicinu, onako nježno, diplomatski, poput svećenika koji ispovijeda i prašta sve krimene… Evo jednog svjedočenja vjere :
Svirali zabavu nakon malonogometnog turnira u Dubravcima i između mnoštva plesača, oko mi zastane na postarijem momku s afro frizurom, zulufima, i širokim ‘lačama na crtu…
Kao da je 1974. Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj , a ne turnir u Dubravcima na početku trećeg milenija… Isti Paul Breitner, ili gitarist T-Rexa !?
Nisam izdržao, pa u pauzi priđem, pa u razgovor , pa riječ po riječ dođemo i do njegove postojane frizure koju ni trovremenski Taft ne bi bolje učvrstio i naravno cijelog outfita kakv se viđa još samo u filmovima iz sedamdesetih…
On se malo čudio mom čuđenju, jer veli, tako izgleda otkad je iz vojske došal i narasla mu kosa, koju mu već desetljećima uređuje teta, koja je kako veli u Njemačkoj bila flizerka, a odande mu donesla čuda lepe robe, koju i dan danas nosi, jer ni se zdebljal, stalno ima isti komfekcijski broj…
Njemu je to super, nema brige oko modnih detalja, a lasi još dobro rasteju, nema on kaj na sebi minjat!?
Niti nemoj, podržim ga ja i zovnem mu još jedan kruškovac, jer bi presikal pivu z nečim slatkim… Ma, ni slučajno da ti platiš, gospon Dado veli on, pa se maši za zadnji đep, izvuče onaj legendarni mali crni novčanik s jako izbledjelim Dinamovim grbom, a usput mu ispadne mali češalj i ogledalce s motivom Marije Bistrice, očito sve kupljeno tamo na prošćenju…
Dok je takvih, živućih, hodajućih relikata (bolje) prošlosti, možda bi ih trebalo okupiti u kakvu udrugu, poput raznih tumača povijesnih osoba, pa da kad već izgledaju desetljećimo isto ili slično, kao da su svo vrijeme u nekakvom dobro ugođenom frižideru, hrvatski hladnjaku, da ih legaliziramo na njihovo i naše veselje.
Onda, kad se sve zahukta, napravimo jedan ¨Retrovizionarski festival¨ , uz retro bandove, stara pića i Koktu , Jupi, Pipi, šebesu, Pavurski viski..itd..
Zaustavite me, dok još nisam otišao u dublju prošlost..
A znate gdje to završava….