Rezerva
Pilo se na hektolitre, vozilo po makadamskim cestama kao da je rally utrka u tijeku, a ne ‘vežbe’, a sreća da se baratalo manevarskom municijom jer mnogi se ne bi vratili cijeli doma.
Područni odsjeci za poslove obrane pozvali su na smotriranje oko 18.000 razvrstanih pričuvnika, kako bi se odabralo ukupno njih 9.031 za potpuno popunjavanje šest pješačkih pričuvnih pukovnija Oružanih snaga, izvijestili su iz Ministarstva obrane.
Dakle, opet – u rezervu!
Kao i uvijek, kad se spomenu takvi relikti prošlosti koji su iznenada uskrsli u ovom digitaliziranom stoljeću, neminovna je usporedba s ‘onom vojskom’!? Posebice na vježbe vikendima, kad bi se izvukla pljesnjiva i uglavnom zgužvana uniforma i krenulo na zborno mjesto.
Ja osobno uspio sam sabotirati sve pokušaje da se od mene napravi pouzdan i dobar rezervist, iz samo jednog razloga – zato što se to zbivalo subotom i nedjeljom, a tada se na poslu, u šanku, najjače ‘želo’, a meni se nikako nije putovalo iz Zagreba na vježbe u Logorište ili gađanje na Kamensko… Daj, čovječe, nek’ se tekovine revolucije obrane bez mene…
Uostalom, evo, priznajem, samo vještim manevrima, uz malo falsificiranja potvrda s fakulteta, izbjegao sam i služenje ona +3 mjeseca, na koje su upućivani propali studenti, ali i oni koji su na vrijeme završili višu školu pa ih je u ljeto ’85. dohvatilo dosluženje vojnoga roka!? Jednom sam zaspao pa zakasnio, drugi put sam otišao u krivu Vojnu poštu pa sam dva puta zaduživao i razduživao uniformu i uprtače, da bi na koncu bio raspoređen u nekakvu četu koja se nikad nije sastala. I bolje da nije. Kad se prikrala 90-ta, znamo rasplet…
Ali, bilo je na tisuće onih koji su jedva čekali poziv u rezervu. Za njih je to bio praznik slobode, što od posla, što od žene koja stalno nešto zvrnda. Pilo se na hektolitre, vozilo po makadamskim cestama kao da je rally utrka u tijeku, a ne ‘vežbe’, a sreća da se baratalo manevarskom municijom jer mnogi se ne bi vratili cijeli doma. Osobito kad bi se radilo o višednevnim vježbama na terenu, kočnice su popuštale, feštalo se jednako koliko i puzalo i jurišalo… Uostalom, vidjeli smo, kad se zapucalo za pravo, kako su nam rezervisti na visini zadatka!? Ne znam samo kada su izvježbali iznošenje televizora i ostale bijele tehnike iz kuća i piromanski nagon…
Kurvanluk s finim alibijem
Jedan jedini lik, kojeg sam upoznao radeći na Bukovačkoj cesti iznad Maksimira, znao je blagodati rezerve i vježbi iskoristiti za vlastito zadovoljstvo. On je bio pripadnik kao nekakve specijalne jedinice, koja je uvijek vježbala na tajnim lokacijama, a pozive dobivala u zadnji čas… Naravno, sve je to on dogovorio s likom u ‘Vojnom odsjeku’, koji mu je pisao fiktivne pozive za vježbe pa slao po vojnoj policiji izravno njemu u stan. Gospođa bi gunđala, zdvajala, ali i potpisivala te plave kuverte. Činovnik je imao svoju tarifu, a taj ‘specijalac’ na tajne vježbe na Plitvice, Tuhelj, Sljeme poveo je damu s kojom je brusio brojne napadačke i obrambene poze… Dakle, kurvanluk s finim alibijem…
Kao i obično, takve se tajne ne mogu držati pod ključem pa mi se kod dvanaestog ‘Đekija kole’ pohvalio, a usput mi dao kovertu za činovnika iz Vojnog odsjeka, koji će kasnije doći po svoj honorarčić. I ja sam dobio postotak za šutnju, ali, kako je nastupila apsolutna tridesetpetogodišnja zastara, taman mi je događajčić dobro došao za efektni kraj ove (rezervne) priče o rezervistima!