Ritoznojčan
U ugostiteljskoj školi, osim hrvatskog, psihologije, koju nam je predavala legendarna profesorica Anica Šimunčić i naravno tjelesnog, omiljeni predmet bio mi je ujedno i onaj glavni- ugostiteljsko posluživanje.
Teoretski dio jednom tjedno u blok satu od 4 sata predavao nam je zagrebački gospon Božo Valentić, doajen struke, čovjek koji je u karijeri posluživao i Tita a često je osim iz dosadnog udžbenika , posezao za primjerima iz svoje bogate prakse.
Meni se urezao u sjećanje jedan detalj, koji me mučio do pred nekoliko tjedana, kad sam konačno saznao o čemu je to gospon Božo nama tada pričao !?
Govorio nam je o vinima i o tome, kako uz etablirane i provikane sorte koje se nalaze u svakoj boljoj vinskoj karti, postoje i domicilna, lokalna vina, koja su često puno kvalitetnija od tzv-teškaša, a posebno je bio nabrušen na zvučna imena koja su se tada uvozila uglavnom iz Grčke, Italije i Francuske…
Govorio je da osim što izgovarajući njihova imena vinoljubac uglavnom slomi jezik, nepce baš i ne uživa proporcionalno cijeni tih burgundaca, kuvea, i sličnih brandova.
Nabrajao je Božo neka vina iz Zagorja, Slavonije, Dalmacije, ali meni je za uho zapelo ime jednog vina iz Slovenije, za kojeg je rekao da ima malo smrdljivo ime, ali da je majstorski pogođen omjer svega što vino čini posebnim, bez obzira na oznaku kvalitete na etiketi.
U prijevodu, nije vrh baš sve što nosi naziv- vrhunsko !?
Zašto je ime ploda tog trsa i rada ruku čovječjih, postalo piće duhovno ostalo u sjećanju momka koji je tada znao samo za domaći drajsan i Plešivičko !?
Kaže, Božo, vino se zove – Ritoznojčan!? Slovensko je, ime je dobilo zato kaj su svi vinogradi na strmom terenu (tamo gdje krave i ovce pasu ¨pod ručnom¨) i svaki posao koji valja u vinogradu napraviti iziskuje znoj težaka, a znoj, znamo curi niz leđa u gaće, pa završava svoj put na -riti!?
Stoga su ga maštoviti vinogradari nazvali upravo po svojoj muci- Ritoznojčan.
Nikad nisam naišao na to vino u nekom restoranu, pa ni u dućanima, sve koje sam iz „dežele“ pitao za tu kaplicu nekako su me čudno gledali i mislili da provociram..
Zaključio sam da, ili se Božo zezao ili se oni srame tog ne baš mirišljivog imena za vino..
Tako bi sve do prije mjesec dana kad smo Željko, Mojca, Tomislav i ja predstavljali naš Književni krug u Knjižnici Mirana Jarca u Novom Mestu u sklopu kulturne razmjene njihove i naše karlovačke knjižnice da , između ostalog pitam za taj famozni Ritoznojčan, kad sam već tamo, a pomalo mi, od sparine u sali curi znoj niz leđa i rit.
Tako sam tu odličnu i zanimljivu književnu večer iskoristio da konačno skinem oznaku „strogo povjerljivo“ s tih butelja i flaša…
Domaćini su, uz čuđenje da me zanima takav podatak, ljubazno objasnili da postoji to vino i da je dosta rijetko, jer ne puni se u milijune boca, već to proizvođači uglavnom prodaju na kućnom pragu stalnim mušterijama i ponekom turistu…
Sretan što sam još jednu tajnu razriješio, sjetio sam se i gospona Gugla.. Evo što on zna:
Ritoznojčan je zvrst belega vina, ki izvira iz kraja Ritoznoj na Štajerskem. Vino je sestavljeno iz različnih sort grozdja, med katerimi prevladuje laški rizling, poleg njega pa so v ritoznojčanu še chardonnay, renski rizling in sauvignon. Običajno je vino polsuho, ima pa cvetlično-sadni vonj.
Blagovna znamka Ritoznojčan je na slovenskem trgu prisotna že od konca druge svetovne vojne, večkrat pa je vino prejelo tudi pomembne slovenske nagrade za kakovost.
Hudomušnost imena in ime vina Ritoznojčan izvira iz naselja Ritoznoj.
Med ljudmi kroži več bolj ali manj navihanih zgodb o nastanku imena Ritoznoj. Ena od zgodb pravi, da se kraj tako imenuje zato, ker cerkev sv. Marjete, ki je nekakšno središče Ritoznoja, stoji ravno na sredi med dvema hribčkoma, ki od daleč pač izgledata kot zadnjica. Druga bolj razširjena različica pa se vrača v čase, ko so vinogradniki vsa dela v vinogradih opravljali ročno, kar je od njih zahtevalo velik napor. Vinogradi ponavadi ležijo na velikih strminah, ljudje, ki jih obdelujejo, pa seveda potočijo tudi kakšno kapljico potu. Znoj je tako tekel tudi po zadnjici in do imen Ritoznoj in Ritoznojčan ni bilo več daleč.
Če sta ti dve zgodbi še tako simpatični, pa je verjetno še najbližje resnici ta, da naj bi imel nekoč v teh krajih svoje vinograde grof Ritter von Snoj. Vaščani so skozi leta poenostavili izgovorjavo njegovega imena in nastal je Ritoznoj.
Zoran Predin, moj omiljeni Slovenac, vjerojatno bi bio ponosan na mene, jer sam se za res potrudil da otarem znoj s čela…Dobro… i z riti !