Roda iz Belavića i treću se godinu vratila kod “Otoka ljubavi”. Očekuje dragog i dotad popravlja gnijezdo

Svi znaju priču o Malenoj i Klepetanu, no svoju rodu ima  skoro svako mjesto ili selo. Tako u dugoreškom prigradskom naselju Belavićima također imaju svoju rodu koja još nema imena, (možemo je nazvati Bela), ali u Belaviće dolazi već tri godine.

Nakon duge zime i puta vratila se ovog petka, tri dana ranije nego lani. Prošle je godine stigla 25. ožujka, a ove godine 22. bilježe revni Belavićaki ponosni na svoju sumještanku.Ima li u tome neke skrivene poruke ili ne, no roda je svoje gnijezdo svila kod znaka za “Otok ljubavi”, a lani su joj i HEP-ovci pomogli u obnovi gnijezda.

Roda k’o roda, znamo da ne može bez dragog kojeg željno iščekuje, a dok krati vrijeme popravlja ljubavno gnijezdo i spremno čeka odazvati se proljetnom zovu vođenja ljubavi. Kako bi rekli starosjedioci, “Belavćačka” roda podarit će im, bude li sreće, nove leteće sumještane. A zaživi li ime Bela, imamo i ime za njenog dragog – Belan. 🙂