Tako nam govori jedan od šestorice beskućnika koji je svoj dom još prije četiri mjeseca pronašao u starom župnom dvoru u Prilišću, zahvaljujući Udruzi JOB i njenom predsjedniku i duhovniku velečasnom Dragutinu Goričanecu.
U kolovozu stigli u Prilišće iz svih dijelova zemlje
Župni dvor u Prilišću prije dolaska ovih ljudi bio je prazan. Nakon razgovora vlč. Goričaneca s kardinalom Bozanićem, krenulo se u realizaciju. U nadbiskupiji je puno praznih kuća, kao i neobrađenog zemljišta okolo, pa je šteta da to stoji. Ima beskućnika koji ne žele raditi, već prosjačiti i vucarati ili tjerati ovisnosti, no ima i onih koji žele naći smisao života, kaže velečasni.
U kolovozu ove godine derutna zgrada do crkve Sv. Marije Magdalene postala je dom šestorici beskućnika iz svih krajeva zemlje i Hercegovine. Udruga JOB koja radi s osobama s posebnim potrebama i pomaže im u osmišljavanju života te pomaže u rastu vjere, ovim je ljudima s margina života pružila šansu. – Najviše smo s osobama s invaliditetom radili, no zahvaćamo i beskućnike, ovisnike, osobe koje se bave prostitucijom, objašnjava velečasni.
Priče ove šestorice iz Prilišća zapravo su iste. Oni su obični radnici koji su zbog posla završili u Zagrebu, nisu nekoliko mjeseci primali plaću, a onda su ostali na cesti. Ruke su im vrijedne, no to nije bilo dovoljno za pristojan život. Počeli su se "smucati", išli od vrata do vrata, od župe do župe u Zagrebu, pitali za koju kunu u zamjenu za nešto što bi odradili. Jedan od njih je Stjepan i dolazi iz Hercegovine, drugi stiže iz Dalmacije, treći je Zagrepčanin. Nije im bilo sjajno, no u tim "obijanjima" vrata došli su i na vrata koja su im otvorila put za Prilišće. Iz Udruge Job ponudili su ruku spasa, odlazak u Prilišće, a u zamjenu su tražili jedno – poštivanje reda i pravila, kaže vlč. Goričanec.
Primamo one koji poštuju pravila – red, rad i molitva
– Oni se još uče snazi molitve i Božjoj providnosti. Jedan dan kažu mi da nema više hrane za drugi dan i što ćemo. Rekao sam im sklopi ruke i pomoli se Bogu, vjeruj mu, vjeruj u Njegovu providnost. Drugi dan jedna je obitelj donijela hrane, priča velečasni.
– Mi svakome ponudimo pomoć, no objasnimo da se mora pridržavati pravila. Red, rad i naravno molitva. Nekima to uspije, neki to ne žele, a onda niti nisu s nama. Cilj JOB-a je da ovi ljudi budu prihvaćeni u društvu, da se uspiju uklopiti, da im pomognemo u duhovnom rastu i vjeri. Ova šestorica svakodnevno mole, u vrijeme Došašća odlaze na zornice, redoviti su na misi, a još redovitiji u moljenju krunice. Nešto što im je prije bilo daleko ili su to rijetko činili, danas u Prilišću žive svaki dan.
U Prilišću imaju radnu i duhovnu terapiju. Rade u kući i oko kuće, rade i gdje je potrebno, poput pomoći starijima i nemoćnima u selu. Uhvatili bi se svakog posla, od čišćenja snijega, do košnje, a neki od njih vješti su i u građevini.
Tri i pol godine svaki dan sam bio pijan, otkad sam ovdje – ne pijem
– Išao sam nekad u crkvu, znam moliti, ali nikad to nije bilo ozbiljno, kaže nam Goran iz Zagreba. Njegova je priča zapravo teška. Priznaje da je 3,5 godine, iz dana u dan bio pijan. – Bilo mi je to redovno stanje, naučio sam se na to i mislio sam – to je to, bilo mi je normalno biti pijan. Nije me sram to reći, ja sam alkoholičar. Spavao sam po klupama u Zagrebu, čistio snijeg, prao prozore, živio od danas do sutra. No, dolaskom u Prilišće, sve se promijenilo. Ovdje sam od kolovoza i više ne pijem, priča nam. – Svakodnevno moli i život mi se promijenio.
Vole "Zoru dubrovačku", a izbjegavaju rasprave
Stjepan je iz Hercegovine i zatekli smo ga nad štednjakom. Uz pomoć kolege sprema ručak za njih šestoricu. – Svi kuhamo jer smo naučili, štedimo na svemu, a mislim da nam ručak i nije tako loš, govori kroz smijeh. Dodaje da su mu je u Prilišću kao da je sa svojom obitelji, ali i da se na taj život svatko mora prilagoditi. – Izbjegavamo rasprave, mada se nekad prepiremo, ne svađamo se, objašnjava nam. Sva šestorica redovito se zato u slobodno vrijeme nađu pred televizorom, a trenutno najviše prate "Zoru dubrovačku". Rado pogledaju i dnevnik, ali kad ih pitate o tome što misle o svemu, odmahnut će rukom. Njihovi su im životi najbitniji i žele ih promijeniti.
Obrađuju vrt, imaju 6 ovaca, kozu, a maštaju o bojleru
A tu promjenu u Prilišću mogu i ostvariti. Imaju velik vrt u kojem sade sve što im treba za prehranu, imaju i šest ovaca te kozu. I sami beskućnici udomili su tako i dvije mačke te psića također "s ceste". Zajedno s njima žive u Prilišću, a ne traže previše. Da nismo inzistirali, vjerojatno nam ne bi ni rekli da najviše žele bojler. Čak ne treba biti niti nov, samo da radi. – Ne bismo htjeli ništa previše moliti, ali ako netko ima kakav polovni bojler i višak mu je, nama će dobro doći, kaže velečasni Goričanec.
Oni hvale velečasnog, a on njihovo posvećivanje molitvi
On će kao njihov duhovnik i predstojeći blagdan Božića provesti s njima. Međusobno, jedni za druge imaju samo dobre riječi. Ovi dojučerašnji beskućnici zahvalni su velečasnom što im je uopće dao mogućnost ovakvog života, a on ih pak hvali što su molitvu i misu prihvatili u svom životu. – Koliko god da su mislili da je to gubljenje vremena, sad se pokazuje da nije, kaže vlč. Goričanec.