S obronaka Himalaje do dugoreških brežuljaka: Došli smo raditi i zaraditi, sve to činimo zbog obitelji

Iz dalekog Nepala, trbuhom za kruhom, njih osmorica vrijednih, marljivih i hrabrih stigli su u Dugu Resu gdje će ostati sljedećih godinu dana. Dečki rade sve, od građevinskih radova, asfaltiranja, pa do vrtlarenja. Sve što čine, čine za svoju obitelj, koja im nedostaje, ali i daje snagu za dalje.

Priča je to o ljudskim sudbinama osmorice Nepalaca koju su ispričali za Radio Mrežnicu i, slikovito rečeno, s padina Himalaja stigli na dugoreške brežuljke.

Oni su tek maleni dio ljudi koje sve češće možemo vidjeti i u ostalim dijelovima države, kao radnike, po trgovinama, ili u jednostavnoj šetnji gradom za vrijeme slobodnih dana.

Kuća, vrt i pas

Trbuhom za kruhom, zbog bolje plaćenoga posla, stigli su u Dugu Resu kao fizički radnici na gradilištu zaposleni u domaćoj tvrtki Arkada.

Ništa im nije teško, rade i po kiši i po suncu, a sve što rade, rade zbog svojih obitelji.

Njima i šalju najveći dio novca, dok sebi ostave onoliko koliko je potrebno za pristojan život.

Njihovi voljeni ih čekaju, majke, žene, djeca, braća, svakodnevno im neizmjerno nedostaju, ali zbog njihovog boljeg sutra, dečki ne mogu, a niti ne žele, odustati.

Velika kuća s okućnicom, vrt, kao i zajednički ljubimac dokazuju koliko su se dečki udomaćili, ali i da nakon posla nije pravac – birtija, već daljnje životne obaveze.

Kako su nam više puta rekli, posao, posao i samo posao njihov je razlog dolaska ovdje, ali grad im je iznimno prirastao srcu.

Lijepa priroda, rijeke, ljubazni i topli ljudi, a posebice čistoća ulica najviše ih se dojmilo.

Sve je dobro kada je šef dobar

– Kada je šef dobar, sve je dobro. On nam je puno pomogao, jako smo zadovoljni kako se ponaša prema nama. I on i cijela njegova obitelj, zahvalno govori jedan od njih.

A čini se kako je i šef, u ovom slučaju Romano Banjavčić, direktor tvrtke Arkada, iznimno zadovoljan i radnicima.

Još 2021. godine primijetio je da se tržište rada mijenja te kako će neizbježno biti uvesti stranu radnu snagu. Među prvima je na ovom području učinio taj korak, koji je očito, bio pun pogodak.

“Nikada nismo radili razlike”

Predrasude su sastavnica svakog društva, neminovno i našega, pa se tako često čuju razni pogrdni nazivi za ove radnike, a poneki ih smatraju i neradnicima. Često su stigmatizirani i kao jeftina radna snaga, no Banjavčić kaže da je upravo suprotno.

– Ovi radnici su često i puno skuplji za poslodavca od domaćih radnika što mnogi ne razumiju i ne znaju, mi im tako osiguravamo smještaj, doslovno vodimo brigu 24 sata. To je ono što ljudi ne znaju. Ovo su kvalitetni radnici, marljivi i vrijedni. Nikada nismo radili razliku među ljudima, niti ih diskriminirali.

Svjedoci smo čudnih promjena na tržištu rada – oglasa za posao na pretek, radnika niti za lijek, dodao je.

Ono što pak Banjavčić ističe je da naši radnici odlaze van jer misle da je tamo zarada bolja i veća, a domaćim vlasnicima poručuje da se trebaju okrenuti njegovom načinu rada jer druge opcije za uspjeh nema.

L. Grčić