– Način na koji su te zgrade građene takav je da je postojala, da tako kažem, jedna vertikala dovoda vode kroz sve stanove. Međutim, u većini stanova imamo po 3-4 vertikale – sanitarne čvorove spojene na jednu, kuhinje na drugu… Mi bi ovaj problem i pokušali riješiti telemetrijskim praćenjem utroška vode, znači na daljinsko očitavanje, jer nekog novog modusa, gdje bi svi vodomjeri bili u jednom šahtu ili oknu, to tehnički nije izvedivo. I dok ćemo imati takve zgrade, tehnički je nemoguće takvo mjerenje i dotle nećemo moći imati onu pravu, ekonomsku cijenu vode, ali i to je neka cijena određenih prednosti kolektivnog stanovanja – rekao je Šafar.
Ni kontrolni sat ne bi bio rješenje, jer ne bi značio i pravičnu raspodjelu ukupne potrošnje vode u zgradi.
– Moguće bi svaki stanar na svoj svaki dovod, na koji mu je spojen i pojedini potrošač, mogao staviti kontrolni sat, ali on nikada ne bi mogao biti u funkciji da temeljem tog sata pojedini potrošač plaća svoj individualni utrošak iz razloga što ukopna potrošnja vode u toj zgradi na taj način ne bi mogla biti “pravedno” raspodjeljena; kada bi tri potrošača, praktički, plaćali po svom nekakvom mjerenju, individualnom utrošku, a sva ostala raspodjela morala ići na ostale stanare – objasnio je Šafar.