Šaka s Pantovčaka
U jednom je intervjuu Goran Bregović izjavio da mu najbolje i najneobičnije ideje za pjesme padaju na pamet dok sjedi na zahodskoj školjci!? Pa sam tako i ja, opijen miomirisima što su se širili nevelikim prostorom, počeo prepoznavati nadolazeću ideju za novi(o)blog, a ujedno i prijedlog za realizaciju još neviđenih predsjedničkih izbora, koji nam slijede na zimu. Vodu sam povukao, ali ideja je ostala… Znam, završit će tamo gdje su i ‘smeđe jahte’ otplovile – ali, valja pokušati!
Dakle, braćo i sestre, dragi birači u zemlji i dijaspori, dragi kandidati! Zašto ne bismo pokušali sljedećeg predsjednika izabrati – televotingom!? Štoviše, putem reality show programa kakav još nije viđen na kugli zemaljskoj. Ionako su sve zvijezde počele u Big Brotheru, SSNMTS-u Mijenjam ženu, Operaciji Trijumf, Hrvatska traži zvijezdu itd. Pa, neka se sve televizije dogovore i zajednički naprave reality – ‘Hrvatska bira predsjednika’! Ništa lakše… Kandidata već ima, a do jeseni bit će ih još. Štedi se na audicijama, a kandidati garantiraju visoku gledanost.
Lokacija? Pa, kad se bolje razmisli, valjalo bi kandidate smjestiti na Goli otok. Izolacija savršena, mjesto ima karizmu i povijest. Tko je preživio 12 godina strogog zatvora na Golom, taj je pravi hađija! Uostalom, prijeti nam nezgodna činjenica da ćemo dobiti prvog predsjednika koji nije odrobijao nekoliko godina u odmaralištima zatvorenog tipa – poput Lepoglave ili Stare Gradiške… Pa nek’ mu u biografiji piše da je prošao pakao Golog otoka u tromjesečnoj izolaciji, u društvu najokorjelijih tipova što su počinili svakakve delikte.
Dakle, ponovimo gradivo: Sve televizije su u igri, glasovanje telefonom, cijena poziva 9,99 iz fiksne linije, 19,99 s mobitela. Malo skupo? E, pa mora se nešto odvojiti televizijama, nešto operaterima, a nešto bi ostalo i u državnoj blagajni jer povećani porez na impulse uračunat je u cijenu poziva. Pa niste valjda mislili da će nas političari izvući iz govana. Samo televoting Hrvatsku spašava! To je novi izraz za samodoprinos.
I tako bi krajem rujna kandidati pokupili stvari za osobnu higijenu i bojnim brodom ‘Petar Krešimir IV.’ doplovili u lučicu na Golom otoku. Dočekat će ih ekipa: Sopek, Pišek, Mišak. Ovaj potonji zato jer će zacijelo biti i paranormalnih pojava, koje će valjati objasniti stručno i pravovremeno. Ući će tako u adaptirane barake pokrivene kamerama: Kajin, Josipović, Hebrang, mlado od Franje, prof. Jurčević, Nadan, Braco Cigan, Simonantica (ili Antimona, svejedno), Nives Celzijus i aduti koje producenti još drže u rukavu. Što ste zinuli na Nives? Pa, ako je žena sposobna biti pjevačica, spisateljica, kosačica trave na stadionu, kolumnistica u ‘Bildu’, žena, supruga i majka, voditi državu za nju bio bi običan ‘vaginin monolog’, da ne kažem ‘pičkin dim’… Petkom emisije uživo, izbacivanje kandidata, nominacije….Rodbina u studiju, psiholozi, sociolozi, analitičari, Vidoviti Milan, tarot majstori i glamur do jaja…
Jesu li stanari izvršili tjedni zadatak? Ovotjedni zadatak je bio izrada istarske kućice – kažina. Glavni majstor Kajin, uz pomoć ostalih slobodnih zidara, dao je sve od sebe… ali, što će reći Veliki Polubrat (inačica Big brothera)!? Vraćamo se nakon reklama… Zamislite kakve bi se zgode dale vidjeti… Mašti ni konca ni kraja. Npr:
Ante poludio kad je saznao da je u novosagrađeni kažin Braco Cigan odvukao Simonicu onoga predvečerja kad je Antiša bio dežurni u kuhinji. U napadu bijesa i ljubomore, zdrobio je pola kubika kamena golim rukama! Znalci kažu da bi stroj imao što raditi nekoliko sati, a Antimon je to pretvorio u prah i pepeo za tili čas! Braco se izgovarao kako je Simke dobrovoljno ušla s njim u kućicu i da joj nije uvaljivao ‘cigansku jezičinu’, kako tvrdi ljubomorni suprug, već je podučavao novopečenu pjevačicu pjevati pjesmu ‘Đelem,đelem’ na romskom jeziku. Dobro, ciganskom.
I tako dalje. Uletavali bi gosti iznenađenja – Ćiro, Rojs, Severina, Sanader, a gledatelji bi glasovali i sužavali krug na nekoliko imena, koji bi u finalnom tjednu dali sve od sebe da postanu, nakon bana Mažuranića, prvi predsjednik pučanin u Hrvata. Znači, bez dosadnih predizbornih kampanja, bez troškova i konferencija za tisak, sve se rješava jednim stiskom na brojčanik telefona ili mobitela. Kakvi birački odbori, specijalne emisije, Bago, Hlo… Kakav Gong, promatrači, biračke kutije i spiskovi… Zovite odmah! Brojevi vaših kandidata su…
Došao bi tako i taj petak uoči Božića, kada bi se četiri kandidata uhvatila za ruke i pokorno slušali glas s plazme: ‘Stanari, kandidati…’ – zaorio bi modulirani bas bariton zvučnicima. ‘Govori vam Veliki Polubrat. Hrvatski birači, živi i mrtvi, u zemlji i dijaspori, odlučili su ovako…’ Tajac. Iščekivanje. Nacija na nogama. Netko nervozno opsuje – ‘ajde, ne pacaj nas više, jebemti’… Carl Bildt prekinuo je sjednicu Parlamenta EU, svi parlamentarci gledaju prijenos uz simultani prijevod Željka Korpara. Obama se ustao usred noć i i šalta po satelitskoj… Na Peščenici prazne ulice, svi su u Bracinom stožeru… Uhhhhh, kakav triler!
Jedan po jedan kandidat ispadaju, ostala su samo dvojica. Muškarci, naravno, samo oni pobjeđuju u takvim spektaklima. Hamdija grize nokte, Saša turira motor, Mrkvica ljubi Matovilku, netko puši Vajti u wc-u. Klimaks je na vrhuncu predorgazmičke sladostrasti! I, pobjednik je, ujedno i novi predsjednik RH… dopišite sami. To je demokracija, valjda.