Sat simo, sat tamo…
Pomicanje sata dva puta godišnje, naprijed pa nazad, vjerojatno mnogima nije jasna pojava… Glavni motiv za produžavanje vidljivog dijela dana za 60 minuta bila je ušteda energije, kao posljedica naftne krize iz 70-tih… Najprije Europa, u sedamdesetim, a onda u osamdesetim i ostatak starog kontinenta, uključujući našu tada već ‘Dugoslaviju’ i zemlje istočnog bloka.
Sjećam se k’o danas te tople nedjelje 1983., kad sam s istočne tribine gledao Dinamo protiv OFK Beograda. Ono, danu nikad kraja… Zaboljela me ruka od držanja na čelu, sve da mi uporne sunčeve zrake sa zapada ne ometaju pogled na Cerina, Zajeca i ekipu dolje na travnjaku. Ćiro je nervozno oko vrata vrtio bijeli šal, jer računao je na predvečernju svježinu, a nje niotkud… Ipak, na kraju pobjeda Dinama 3:1, zabili Cerin, Bogdan i ‘klokan’ Krnčević, a svima nam je kasnije nego inače pao mrak na oči…
Nekima se ta novotarija i dopala, pogotvo onima koji su zidali i radili do mrkla mraka, pa bolje da ga je manje, ali nekima i nije… Najviše su gunđali oni, koji su s prvim mrakom hvatali za ruke svoje bolje polovice pa u akciju… Pričao mi jedan ‘galeb’ na moru da je, dok se snašao, umalo bankrotirao… Ono, snimi ‘lovinu’ pa u napad. Zove jedno piće, odu na ples, a nikako da se kvalitetno smrači!? Zovi još jednu rundu, jer opće je poznato da Švabice ne plaćaju nikome piće osim sebi, pa valja ispasti džentlmen… I tako, dok naš dio zemljine polutke potamni, pregori budžet mnogih koji love ‘na sviću’, po mraku… Isto tako žalili se ‘of road’ ljubavnici da ih ujutro iznenadi brzina razdanjivanja, pa su ne jednom, još u gaćama, palili stojadine i tutanj s osvijetljenog parkirališta, livade, šumarka…
Tada smo se smijali Švicarcima, koji su izrijekom rekli da im ne pada na pamet prčkati po satu, jer se njihove kravice ne bi mogle naviknuti na dojenje u drugim terminima!? Što ako se okus ‘Milke’ promijeni… Mein Gott!? Za svaki slučaj, oni su takvu odluku legalizirali na jednom od svojih bezbrojnih referenduma.
Sve je češće čuti glasove da to pomicanje metaboliozama dva puta godišnje ničemu ne služi, jer svijet se u zadnjih desetljeća toliko promijenio, da su sve priče o štednji, ili čemu već, zastarjele. Ako se samo sjetimo čega sve nema od te ’83… Dinara, njemačke marke, lire, DDR-a, DTR-a, Yugo America… Dugo bi potrajalo… Dakle, sat sim’, sat tam’, pa tako do susvita, kako veli Arsen… Ili da to svedemo na realnu i grubu stvarnost: Dani sve duži, a mi sve dužniji, pa ne vidim kakve (agro)koristi od čačkanja po satu!?