Sekundant
Ne bih bio u koži A.R., zaposlenika MVP-a. Čovjek je u stalnoj žurbi i borbi sa sekundama, ponekad i s desetinkama i stotinkama, a da aparat za cvikanje kartica ima i tisućinke u programu, poput Janice Kostelić, naš bi junak jurišao niz hodnik ministarstva, najprije na startu, pa 26 sekundi kasnije s druge strane porte, na izlazu!
Vjerujem da znate priču, jedinstvenu na cijeloj kugli zemaljskoj, uključujući i nekoliko susjednih planeta i mliječnih staza: majstor je dobio novi raspored pa je iz Brisela trebao nastaviti raditi u Zagrebu. Nezadovoljan tom degradacijom, neće se primiti nikakvog posla. Te nema stol, nema ured, nema uvjete, bla, bla… radit’ neće, otkaz mu se, kažu, ne isplati dati jer, ako tuži, eto belaja… Pa se on naoružao zakonom, paragrafima, naravno, odvjetnikom i nekako izračunao da se na poslu ima pojavljivati – ali ne duže od 26 sekundi na dan! Ministarstvo mu plaća staž i zdravstveno, dopunsko valjda ima, a plaću mu ne daju jer ne znaju za što bi ga plaćali!? Jedva su tele operateri pristali naplaćivati razgovore u sekundama, pa kud sad da i oni nečiji rad računaju na taj način…
‘Ajmo malo matematikom po ‘Eustarhiju Brziću’… Ako ‘radi’ bar 22 dana u tjednu, to je 572 sekunde, znači – 9.53 minute mjesečno. Po satu ga platit’ ne mogu, jer ne radi ni deset minuta, kamoli sat… Čovječe, mora da su mu Crnogorci zavidni, jer ni u najgorim vicevima takvog nisu uspjeli izmisliti! Zamislite vi njegovu muku… Brijat’ se svaki dan, obuć’ se kako se šika za ministarstvo pa juriš otkucati karticu, osigurati odstupnicu i nakon 26 sekundi – cvik – gotov radni dan! Ako znamo da je svjetski rekord na 100 m, koji drži Usain Bolt, 9.58 sec., a na 200 m – 19.19, istog vlasnika – naš A.M. svoj posao odradi točno za onoliko koliko bi Boltu prilikom zagrijavanja trebalo da pretrči nešto više od 260 metara!
Ni praznike ne može spojit’… Mora odradit tu muku od nešto manje od pola minute. Iza toga mu onda preostaje nekakvih 23 sata, 59 minuta i 34 sekunde za ispuniti dan… Kasnit’ ne smiješ, a ni na poslu ostat’ tisućinku duže jer, iako ne znamo, pretpostavljamo da bi uvelike otežalo njegov pravni položaj… Tko zna, možda bi mu u dvadeset i sedmoj sekundi boravka u hodniku još neautsorsana čistačica uvalila metlu i rekla: ‘Ajmo, danas je generalka kod šefice Vesne! Ti ćeš strop, a ja podove! Vrti mi se kad se popnem na lojtru… kolega! Gregor Samsa je za njega bio gospodin. Vjerojatno je pomislio, razbijajući glavu, kako ispuniti tih 23 sata, 59 minuta i 34 sekunde slobodnog vremena. Nabijem vas i onih 3×8 sati rada, odmaranja, uzdizanja… Nit’ može imat kakvu ljubavnu avanturu na poslu, nit’ može s posla zbrisat na kavu…
Priča je dušu dala za našu verziju filma ‘Beskrajan dan’, s prilagođenim scenarijem i
pripadajućim hepiendom. A.H. ulazi u zgradu, a glas iz zvučnika metalno zbori: Stanaru, imaš 25.9 sekundi da napustiš Big brother kuću… I tako on postaje ono što sam i sam: ministrant vanjskih poslova…