Signali nad gradom 2

Tako bijaše nekad:
U studenom 1941., s vodom dobrovoljaca bivših karlovačkih aktivista, Veco Holjevac upao je u Karlovac, da iz ruku ustaša otmu Marijana Čavića. Preobučeni u domobranske uniforme, ušli su predvečer u grad i otišli u bolnicu, gdje se uhapšeni Marijan Čavić nalazio na liječenju. Akcija — koja je, inače, snažno odjeknula u Karlovcu i okolici — nije potpuno uspjela, pošto su ustaše već ranije Čavića odvele iz bolnice. U toj akciji partizani su ubili dvojicu ustaša i nekoliko talijanskih vojnika i zarobili puškomitraljez. Partizani su imali jednog mrtvog i jednog ranjenog borca, koje neprijatelj nije uspio zarobiti jer su ih aktivisti odnijeli.

Po ovome događaju 1960. snimljen je film ‘Signali nad gradom’. Režiju potpisuje Žika Mitrović, a jednu od uloga igrala je i Nela Eržišnik, koja se kasnije proslavila svojim alter egom – Marice Hrdalo, glumeći priprostu čistačicu koja ‘pere’ vlast i negativne pojave socijalizma ‘s ljudskim licem’.

I malo je nedostajalo da ovaj film dobije svoj nastavak, što bi bio jedinstven slučaj u tzv. ‘juriš drugovi’ kinematografiji… Šlagvort je zadan uhićenjem ostarjelog Jože Boljkovca, kojeg sumnjiče za puno ružnoga u ratu i poraću… O spektakularnoj akciji uhićenja staroga partizana sve znate pa idemo odmah na teren imaginacije i mašte…

Dakle, dok je drug Joža, kodnog imena ‘Deda’, ćamio i trunuo u zatvorskoj bolnici na rubu maksimirske šume u Zagrebu, šačica njegovih preživjelih suboraca pripremala je akciju njegova oslobađanja iz ruku pravosuđa, koje, eto, nema pametnijeg posla, nego hapsiti borce koji su udarili temelj moderne hrvatske države, zasnovane na tekovinama antifašizma, koje je cijela Europa prepoznala i bla, bla… Ostarjeli i sami nisu mogli pa su pozvali u pomoć svoje pionire i omladince, točnije, unučad i praunučad, koji su mislili da se radi o nekakvom izletu u šumu, a da dedu treba pričuvati da se ne izgubi putem… Komandant grupe Mrki budnim je okom promatrao drugove i mlade skojevce kako formiraju vrstu. Kad je gromkim glasom povikao – ‘Mirno!’ – ptice u Štrekovcu utišaše se, a vjetar, koji je blago povijao grane, zastao je u pola naleta. Borci se ukipiše, a klincima je sve bilo smiješno pa su se sveudilj hihotali na ovaj igrokaz.

– Tišina u stroju! – oštro će Mrki. Kad se stroj umirio, Mrki izusti – Na mestu voljno!

– Drugovi borci i omladinci, samo nekoliko riječi, prije nego krenemo u razrađivanje detalja akcije. Pitanja postavljajte na kraju, ali kratko, vrijeme nam nije saveznik. Dakle, jasno vam je da opet moramo, kao i ’41., kad smo iz bolnice pokušali izvući ranjenog druga Marijana, ući u neprijateljsko gnijezdo i prebaciti Jožu na slobodni teritorij! Kako se ne bi dogodilo da imamo žrtava, kao kad je stradao Ivica Gojak, moramo djelovati brzo i efikasno, lukavo i neočekivano! Plan je da se prerušeni u civile, tačnije u filmsku ekipu, prebacimo do Zagreba. U maksimirskoj šumi čeka nas veza – drug Alojz. To mi je, naravno, kodno ime, a nadam se da su omladinci zapamtili svoja kodna imena!? Jesmo li, omladinci? Je l’ moram da provjeravam? Denise, kako se ti danas zoveš?

– Rekli ste da se zovem Boško, ali meni je to glupo. Kaj nem’re nekaj modernije… Biber, Twiter, Trojan, kaj ja znam, tak nekak…
– Šuti i ne prigovaraj! Za ovu akciju je tako, ako bude trebalo, ubuduće će bit’ po tvom. Je l’ jasno?
– A je…
– Znači, ‘vako… Kad preuzmemo kamere, pisane materijale i sve što treba, a treba da izgledamo kao filmska ekipa koja dolazi snimati film, akcija počinje!
– Pa skužit će da nismo prava ekipa, budu nas opalili nogom v rit pa nazad na tramvajsku stanicu u Dubravi… – skeptičan je jedan mladac, čini mi se Šarac.
– Sumnjaš u genijalnost planera u odredu, mali? Slušaj, sine, obriši sline! Ne budi alav, još si balav!
– Dok se tobožnja filmska ekipa nateže sa stražom pred bolnicom, udarna trojka – Mosor, Papuk i Krntija, zaobilaze zgradu, tamo ih čeka Gustek s ljestvama, jer Joža je zatočen na prvom katu. Mosor se penje gore, a jedna naša simpatizerka, medicinska sestra, otvara, pomaže se Joži obući, a Mosor Jožu dovede do prozora. Malo prije toga sestra upali protupožarni alarm, a naši drugovi iz DVD-a Plitka Mlaka, s pripremljenim vatrogasnim vozilom, pod sirenama, naravno, ulaze u krug bolnice! Sve je organizovano u tančine, vjerujte mi!
– I onda?
– Vatrogasci dolaze iz zgrade, dižu ljestve i poberu Jožu u vozilo. Kad je naš drug u našim rukama, izlaze van iz kruga, tobože po bolje vozilo jer ovome je nešto u kvaru, a čini se da je uzbuna bila lažna! He, he!
– Genijalno, druže Mrki, genijalno! – val oduševljenja prostruji kroz četu malu, ali hrabru i odlučnu…
– Boško, boga mu miloga, vadi tu slušalicu iz uha! Uopšte ne slušaš!
– E, ekipa, samo malo, imam mail, nešto baka šalje. Veli da je važno – javi se mlađahni Viktor, koji se za ovu priliku zove Bubanj, stavljajući I-pod na koljena.
– Uh, majčicu im prevrtljivu… – promrmlja, čitajući poruku.
– Šta je bilo, da nisu Jožu premjestili u drugu bolnicu, kao onomad ustaše što premjestiše druga Čavića?
– Ma, ne… pustili su ga!
– Šta???
– Evo, piše na RM portalu da je Boljkovac pušten i da je odsada slobodan čovjek… Njegov odvjetnik u ovim ga trenucima vozi kući u Vukovu Goricu…
– Znači, imamo krticu! – sumnjičavo će drug Mrki, strijeljajući pogledom po četi.
– Kakvog krticu?
– Pa zašto bi ga samo tako pustili? Sigurno su saznali kakvu akciju pripremamo pa su htjeli izbjeći još veću sramotu i neuspjeh! Nema veze, drug Veco bio bi ponosan na nas! Živjela narodnooslobodilačka borba! Živjela!!!
– Živio drug Joža!
– Živio!!!
– E, kad smo već kod druga Vece, ja bi morao na ve-ce, mjehur mi ne drži baš… – procijedi drug Mosor.
– Samo pišajte, slobodno! Vidite da su se neki ukakili od nas! Označili smo mi taj teritorij još davno! ‘Ajmo povest pjesmu i kolo!

Štrekovcem se zaori gromko: ‘Moj dida i ja, kao brata dva’!

Odjavna špica filma ‘Signali nad gradom 2’, jedinog ratnog filma koji je doživio svoj nastavak.

Proizvodnja: Pokvarena mašta d.o.o. Karlovac, 2011.