Škembići i Jeger

Uklet je taj Velesajam i susjedni mu Hipodrom. Nikako da se pojave grla koja se najavljuju i za koja se već unaprijed rasproda podosta karata. Iako ne vjerujem da bi se na koncertu “Zvezdanog jata” pojavio itko od onih koji su s nestrpljenjem očekivali “Stonese” na konjskom trkalištu i obrnuto, ipak je puno toga zajedničkog ovim “ćorcima” od koncerata.

Rokersko pleme spremno je, bez obzira na sve, dočekati Jaggera i društvo jer, već dvadeset godina, svaka njihova turneja mogla bi biti i posljednja. I rokerima otkucava biološki sat, i to sve brže. Ipak, oni se ne predaju i tako prkose svim zakonitostima medicine i biologije. Kako reče jedan njihov fan:
– Da mi je njiva trave koju su oni popušili, imao bih doživotne zalihe sijena, a i s tekućinom je slično…
Ali, gdje je blaga tu je i kvara, u prijevodu, netko je kanio maznuti veliku lovu. Kako je to bio već drugi pokušaj da se na “kamenju” zaradi, a da se ne pojave na Hipodromu ili na maksimirskom stadionu, opametila se raja pa i nadležne službe koje su pokrenule svoje mehanizme i spriječile makinacije.

Dakle, ništa od Majka Ðegera, kako bi to rekao Mladen Kuka, ali ništa ni od Šerifa Konjevića na Velesajmu. Velika, najveća dosada, izložba narodnjačkih turbo-folk grla u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj – otkazana je! A sve je bilo spremno za “Arlauk- fest”! Paviljon, pozornica, razglas, vjerna publika, naoštreni mediji, mrežaste čarape, lanci, pljoske, mobiteli s kamerama… A onda se digla graja pa pukoše cajke do jaja. Hloverka, Hus, Sfecci, branitelji, Hvidra. Svima je ta karavana bratstva i jedinstva išla na pizdin živac pa su odlučili omesti, zagorčati i spriječiti penetraciju ćirilice u nevine uši naše zlatne mladeži. Što je previše, previše je. Grupni, frontalni napad nešto je što ne smijemo dozvoliti!

U stvari, djelovanje (dejstvovanje) narodnjaka sada izgleda nešto kao Prle i Tihi. Ilegalno, poluilegalno, pod okriljem mraka. Od sumraka do zore, povremeno i iznenada. Vikendom se ubacuju u manjim grupama, nastupe u zadimljenim prostorima, munu pare pa nazad preko granice – dok se još ne razdani ili na posao dođe onaj carinik koji sluša Franz Ferdinand, a mrzi cajke, jer mu ih doma slušaju žena i mama… Znači, povremeni diverzantski upadi uz pomoć jataka još se i podrazumijevaju, ali frontalni, opći napad na Zagreb ne dolazi u obzir. Nek izvedu desant na Ljubljanu pa nek´ ovi domaći izdajnici idu tamo na dernek, tamo su uvijek dobrodošli!

I tako, Jeggera (jegera) nema, turbo škembići s leskovačkom mućkalicom protjerani… Preostaje nam samo pjesma ili pesma. Ona nas je održala uvijek kad je bilo najteže.

Velesajme, prostrano si mesto
ne nastupam ja u tebi često
Voleo bi, voleo više od svega
zapevati ispod Sljemena brega

I pak sem tu i pak sem tvoj, beli Zagreb grade moj…