Slatkica i princ

– Ti!?
– Ti!?
Tako je nekako izgledao susret supružnika Sane (27) i Adnana (32) iz nije važno kojeg BiH mjesta, kada su se susreli na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme. Ako su se dogovorili, čemu iznenađenje, čuđenje, šok i nevjerica, pitate se ako niste upućeni u ovu neobičnu priču koja se može odigrati samo negdje na brdovitom i informatički polupismenom Balkanu…

Sana i Adnan već su podosta vremena u vrlo lošem braku, punom nerazumijevanja, netrpeljivosti i pri kraju kredita za nastavak međusobne veze. Svatko je vukao na svoju stranu, a prinudni bračni život produžila im je sprava smještena u kut dnevnog boravka, odmah do njezine šivaće mašine i televizora. Kompjuter koji su zdušno oboje koristili, ali, kako to već biva u takvim “ko te jebe odnosima”, svaki posebno, naizmjence. Daleko su vremena kad je Sana igrala igrice, a Adnan je tapšao po ramenu i pomazio po leđima na svaki dobro odigran potez… Sada se ušlo u “pas mater” fazu pa su pred ekran sjedali samo kad ono drugo nije bilo u sobi. Otkrili su čarobni svijet “chatanja” i ubrzo elektronskom poštom kročili u bespuće informatičke zbilje, koja je, priznat ćete, jako zarazna stvar, pogotovo ako upoznate srodnu dušu koja će odgovarati na poruke i zajedno s vama plesti mrežu riječi i želja, koje se kad-tad moraju i ostvariti, jer, u protivnom, džaba truda i vremena.

On se potpisivao kao “Prince of Joy” ili kraće “Princ”, a ona kao “Sweety” – Slatkica. Brzo su nabasali (kao i u životu) jedno na drugo i počeli se častiti nježnostima i obećavajućim rečenicama punim čežnje, pažnje i želje za skorašnjim susretom, kada će sva virtualna strast eksplodirati kao plin u rudniku Kreka ili, ajd´ da ne budemo grubi prema domaćem čovjeku, kao Černobil! Ja to zamišljam ´vako…

Adnan se prvi dokopao tipkovnice pa ranim jutrom, na sabajle, piše Slatkici svojoj:
– Hej, Sweety, kako si spavala, jesi li me sanjala lutkice?
Ogleda se po sobi oko sebe, pošalje mail na omiljenu adresu pa, dok se aždaja još nije ustala, ode do špajze pa trgne malo babine rakije, onako iz flaše. Naglo i muški. Rakija ga malo zapeče po grlu pa se glasno nakašlje… Uto se u sobu ušeće Sana u piđami kupljenoj od Cigana pa odmah krenu u napad:
– Šta rokćeš, k´o prase, ´ajde, pokreni se. Evo ti spisak pa s pijace donesi šta treba!
Čim je Adnan zamakao niz drum, Slatkica sjeda za kompjuter pa piše, sve uzdišući od slatke strasti…
– Prinče moj, nisam gotovo ni oka sklopila. Cijelu sam se noć vrtila po krevetu i slušala hrkanje onog mog hajvana! Da ga ne udarim oklagijom po glavi ili napravim kakovo veće sranje (oprosti, mili, na izrazu) spriječilo me jedino to što sam na tebe jadna mislila i radovala se što ću ti pisati, a ako Alah da, uskoro te i vidjeti! Žurim, pusica, evo ga… ćao, ćao!

Adnan je bučno istovarivao vrećice sa povrćem, mlijekom, novinama u kuhinji pa požurio do ekrana, ispred kojeg se upravo ustajala Sana, već namještajući oštar izraz lica.
– Šta s´ navalio na taj kompjuktor, samo “pornjavu skidaš”, a!?
– Sikter bolan! Šta te briga za mene, kupi si svoj kompjuter pa radi što ´oćeš!
– Da znaš i da hoću! Samo da mi nana proda onu njivu na selu! Imat će i LCD ekran i ima bit brži nego ova tvoja kutijetina!
Sjeda na zagrijanu stolicu i počne s tepanjem svojoj Slatkici, niti ne sluteći da mu je ona tako prokleto blizu…
– Evo me, mišiću. Ona moja zmijetina me izjurila na pijacu pa ti tek sada pišem.
– Kažeš hrče i ne mari za tebe. E, što bi ja dao da legnem kraj tebe… Isto cijelu noć ne bi spavala, već bi od mojih poljubaca i milovanja uzdisala. Da tek vidiš kako sam se dole obrij´o…. neću ti reći, nek´ to bude mala tajna, koju ćeš ti prva otkriti. Kakvu frizuru ima tvoja mačkica? De, bolan, malo opiši, da nabrusim jezik i sablju junačku, kao pravi Princ na bijelom konju! Pusa, ćao…
Odgovor je bio jednako strastven i sladunjav, s puno tajanstvenosti i loše prikrivene želje. I dok je stanje u stvarnom svijetu bilo sve nepodnošljivije, e-mail se pregrijao od vrućine emocija. Dok se Adnan i Sana nisu mogli smisliti, razgovarajući samo kad se mora, Slatkica i Princ bili su na granici međusobne izluđenosti strastima i slatkim iščekivanjem. Valjalo je samo dogovoriti susret i poći u novi, bolji život, neslućenih mogućnosti i zauvijek zaboraviti ovu robiju s osobom koju više ne mogu smisliti.

I došao je i taj dan. On je slagao da ide na utakmicu s jaranima, a ona se kao upisala na tečaj vezenja i kačkanja. Ni slutili nisu da će im taj susret pasti teže nego rušenje mostarskog mosta Mostarcima… Slatkica je predložila klupu u parku, Princ se složio. Vrijeme: subota u 15.00. On će imati na glavi kapu “FK Sarajeva”, a ona zelenu maramu i katalog “Burde” u desnoj ruci… Ostalo znate. Vjerojatno su mislili da je posrijedi nekakva greška, ali, nažalost, surova istina isplivala je na vidjelo.
Slatkica je Princa stjerala u tri materine, bacila “Burdu” u žbunje, a Adnan je Sanu tek stig´o ćušnuti iza uha, jer je ona već bježala s tog strašnog mjesta, na kojem su se srušili svi lijepi snovi i gdje se tako glasno i nepovratno srušio čitav jedan svijet koji je gradila. Oboje su najavili razvod, iako ja ne znam zašto… Možda bi se trebali nastaviti igrati Slatkice i Princa, a ono dvoje omraženih im likova prognati iz svojih života… E, kad bi to tako bilo, ne bi Bosna ´vakva bila, moj jaro… svaćaš, kontaš?
Ne kontam.