Šljem ili kacigari
Vrijeme je karnevala, prerušavanja i maskiranja na sve mile načine. Sve je dozvoljeno, čak i političke nekorektnosti, katkad i loše prikrivena mržnja. Karnevalske vlasti odgovaraju samo svojoj duhovnoj pastvi, subraći u norijadi i, kad vrate ključeve grada pravim gradonačelnicima, nastupa trenutačni oprost, amnestija za sve izrečeno i pokazano za vrijeme trajanja akcije ‘Fašnik’. I dobro da je tako. Kako izgledaju reakcije na loše shvaćene šale, vidjeli smo nedavno u Parizu…
Izreka kaže da pametni noriju jednom u godini, a bedasti cijele godine… Iako priča nema veze s maskenbalijama, ponašanje vlastodržaca svih boja i dezena podsjeća me na maškaradu i to onu s nemaštovito urešenim sudionicima. Kako i zašto? Nema mi blesavije slike, nego vidjeti vladajuće kako zamišljeno i važno obilaze gradilišta, pogone, rodilišta, poplavljena područja, s modnim dodacima na sebi, koji nemaju nikakve veze s njima i njihovim opisima radnih zadataka!? U redu, higijena, pravilnici, bla, bla, ali kad im navuku one zelene pelerine u bolnicama s najlonskim kapicama i one nespretne ‘krplje’ na noge, baš mi djeluju neuvjerljivo i bez veze… Gumene čizme baš se slažu s hlačama na crtu i Paul and Shark jaknom, Rolexom i vjerojatno parfemom koji košta kao polovni auto vatrogasca, što puni vreće i ispumpava vodu već danima…
Ipak, najsmješniji su kad im nabiju one zaštitne kacige, šljemove na glavu! E, brate, vidi se da to nije za njihove učene glavice… Stoji im k’o guski sedlo. Ili su broj-dva veći pa vire ispod vizira k’o ‘mačak pod šljemom’, ili su premali pa im stoji na vrhu ćiverice, k’o kapa pekaru u sljastićarnu…
Uglavnom, maskenbal bez happy enda, mislim, nikoga ne spale na kraju. Možda bi trebali stalno nositi kacige pa bi im bolje stajale, ipak oni rade težak, gotovo rudarski posao, a ja tu serkam nešto, umjesto da se primim štemajzla, čekića, šljem na glavu pa delat’…