Smrdljivi martini napadaju, stigli iz Azije i šire se nevjerojatno brzo
Za razliku od domaćih smrdljivih martina, azijska verzija je veća, brža i još neugodnija.
Prava najezda smrdljivih martina ove jeseni!
Smrdljivi martini koji su nas okupirali, zapravo su mramorni smrdljivi martini i stručnjaci kažu da potječu iz istočne Azije, a u posljednjih nekoliko godina proširili su se po Europi. Vrlo su prilagodljivi, zimi ulaze u kuće tražeći toplinu i tamo ostaju sve do proljeća. Hrane se biljnim sokovima i napadaju više od 300 vrsta biljaka, uključujući voće i povrće, dok u Europi nemaju prirodnog neprijatelja koji bi ih kontrolirao.
Smrdljivi martini mogu se provući kroz iznenađujuće male otvore i ulaze redom u kuće i stanove, a ove jeseni ima ih kao nikad.
Službeni naziv jedne od vrsta smrdljivih martina je smeđa mramorasta stjenica (lat. Halyomorpha halys) te se radi o invazivnoj vrsti koja u potrazi za skloništem od zime ulazi u kuće kroz najmanje pukotine
Smrdljivi martini vole prezimiti u skupinama. “U to vrijeme izlučuju posebne tvari – feromone – kojima se međusobno privlače i okupljaju u veće grupe. Mramorni smrdljivi martini su vrlo pokretni – u jednom danu mogu preletjeti više od dva kilometra. Osim toga, prenose se transportom, i to preko ambalaže.
Smrdljive martine se na otvorenom, primjerice u dvorištu, može poprskati sprejevima koji su otrovni za insekte. Većina stručnjaka preporučuje da ih se jednostavno usisa ili pomete, zatim stavi u vrećicu i baci. Mogu se uhvatiti i u posudi s vodom i deterdžentom.
Kada ih se zgnječi, ispuštaju kemikaliju neugodnog mirisa koja se dugo zadržava u prostoru. Štoviše, stručnjaci upozoravaju da taj miris može djelovati kao alarmni feromon koji privlači druge jedinke.
Mramorni smrdljivi martin hrani s više od 300 različitih biljnih vrsta. “Posebno voli voće i povrće, dok domaće vrste vole i nekultivirane biljke”.
Stručnjaci stoga ističu važnost prirodnih neprijatelja, osobito parazitoida poput osice Anastatus bifasciatus, čije se ličinke hrane jajima mramornog smrdljivca i tako učinkovito smanjuju njihovu populaciju.
Kako ih se riješiti?
Mirisi metvice, limunske trave i lavande djeluju kao prirodni repelenti. Nekoliko kapi ulja pomiješajte s vodom u boci s raspršivačem i tretirajte područja oko prozora i vrata. Odbija ih i sprej od češnjaka – pomiješajte dvije šalice vode s četiri žličice češnjaka u prahu. Dobro protresite i poprskajte tekućinu po okvirima prozora, pragovima i drugim ulaznim točkama.
Sapunica je idealna za direktno uklanjanje martina koji su već prisutni. U duboku zdjelu ulijte toplu vodu i dodajte nekoliko kapi tekućeg sapuna ili deterdženta za posuđe. Položite zdjelu ispod svjetla (npr. noćne lampe) tijekom večeri. Smrdljivi martini privučeni svjetlom često padaju u zdjelu i ne mogu izaći zbog skliske površine. Ova metoda spada pod prirodna sredstva za smrdljivog martina i ne uključuje nikakvu štetnu kemiju.
Zamke sa svjetlom jedna su od najjednostavnijih i najpametnijih metoda. Smrdljivi martini su fototaktični – privlači ih svjetlo. Upravo zato često navečer slete na lampe, ekrane i prozore. Tu naviku možemo iskoristiti u svoju korist. Najjednostavnija zamka sastoji se od duboke posude s vodom i nekoliko kapi deterdženta. Postavimo posudu ispod jake svjetiljke, po mogućnosti u mračnu prostoriju. Smrdljivi martini, privučeni svjetlom, slete prema njemu, izgube orijentaciju i padnu u vodu. Deterdžent smanjuje površinsku napetost vode i sprječava ih da isplivaju. Ovo je potpuno bezopasna i prirodna metoda, pa spada među prirodna sredstva za smrdljivog martina. Na tržištu postoje i gotove zamke koje koriste UV svjetlo, ali ako želimo ostati u okviru jednostavnih i dostupnih sredstava za smrdljivog martina, domaća varijanta sa zdjelom i svjetlom često daje izvrsne rezultate.