Štapić, ščapić, klip’ca u uho

Legendarni, vazda smireni, (osim jednog trenutka black outa nakon košarkaške utakmice) Zoran Predin je na karlovačkoj promociji svog novog romana strpljivo otvarao bočicu vode i kad je naišao na onaj neobjašnjivi otpor u obliku sitnog plastičnog repića koji čepu ne da da se odvoji od navoja, zaustio – evo samo zbog ovoga žalim što smo u EU!?

Pa, dobro mamicu mu birokratsku ili čiju već, kako im nije jasno da takvim zakonima, odredbama, čime li već, samo iritiraju puk!?
Ako je smanjivanje dozvoljene snage usisivača i žarulja bilo objašnjeno smanjenjem potrošnje struje i čuvanje okoliša, koje veze ima ta ¨pupčana vrpca¨ koja čepu ne da da ostane u ruci ¨čepoodvrtača¨¨ i radi s njih što god hoće!? Ako je kupio cijelu bocu, bočicu, i sadržaj u njoj, kupio jer i čep, pobogu!? Zašto bi on morao ostati na flašici od plastike, kad ionako pri povratku ambalaže za 10 centi čep ne mora biti gore, štoviše, poželjno je da ga nema…!?
Fimoza.
Da, fimoza mi pada na pamet, nabijem na vrh fimoznog organa donositelje takvih suludih pravilnika i zakona uključujući i one nebuloze poput izgleda i proporcija rajčice i krastavaca, koji ako nisu u GMO- ičnoj savršenosti svi isti, ne mogu na police supermarketa i drugih mjesta gdje euro lanci pare mlate prodajući savršeno oblikovano voće i povrće.

Kud je sva ta regulativa skrenula možda najbolje govore obični štapići kojima smo godinama nježno vadili ono žuto iz uha. Liječnici su upozoravali da to ne činimo baš nepromišljeno , jer može se s tim vatenim vrhom oštetiti bubnjić, pa eto nevolje.
Nisam baš čuo da je to netko i učinio , bar ne od meni bliskih, ali mnogi moji bliski radili su u ¨Loli Ribaru¨, koji su proizvodili i na tržište stavljali te štapiće u plastičnim kutijama i s plastičnim štapićima na čija su dva kraja bile namotane sterilizirane gaze i čačkaj uvce za opću higijenu i dobar sluh…
Kako se iz firmi uvijek moglo nekih proizvoda donijeti da nitko, pa ni portir ne vidi, moji bližnji opskrbili su nas s dovoljnim količinama tih štapića, koje smo mi zvali kao i one slane- ščapić, a naši komšije iz Trebinje i Utinje- klip’ca.
Nemalo sam se iznenadio kad je supruga ranije ove godine noseći plastičnu kutijicu tužno rekla- ovo je zadnja, sad moramo kupovat ove papirnate !?
Kupili ih , a bolje da nismo…Papirnati štapić ¨piga¨ se pod prstima, vata ne može dalje od početka ušne šupljine, uglavnom – nikakva korist od te ekološke novotarije, u kojoj bi namotani papir trebao zamijeniti zloglasni plastični štapić.
Muka ježova potrajala je do prije neki dan, kad je supruga tražeći u potkrovlju nešto sasvim drugo naišla na zametnutu poveću kutiju pravih, originalnih štapića za uši iz Lole!!!
Kakvo veselje, kakva radost!!
Vadim te štapiće iz kutijice pažnjom kakvom žene vade vrijedan nakit iz brendiranih kutijica…
Ako slučajno nađe još koju, bit će mi to dovoljan poklon za pod bor!
Ne sjećam se više koja tvrtka za proizvodnju namještaja je imala slogan¨ podvučeno žutim¨, ali eto kako čovjeku malo žutog izvučenog iz uha za sriću triba!