Stari grad Bosiljevo vraćen nasljednicima vlasnika kojima je oduzet prije 76 godina

Stari grad Bosiljevo dobio je nove vlasnike, točnije nasljednike starih vlasnika kojima je objekt oduzet 1949. godine, a svi oni koji se odsad žele slikati ili snimati na Starom gradu Bosiljevo, morat će se za dozvolu odnosno privolu, obratiti novim vlasnicima.

Naime, nakon 28 godina pravosudne trakavice dvorac Bosiljevo vraćen je  u vlasništvo sedmero nasljednika šibenskog tvorničara i trgovca Marka Ukića te Ante Vlahova, imućnog pomorca, kojima je oduzet 1949. godine.

Riječ je o objektu koji je registriran kao zaštićeno kulturno dobro, sagrađenom u 15.stoljeću od strane obitelji Frankopan u čijem je vlasništvu bio do 1671. godine.

Dvorac je kroz stoljeća mijenjao vlasnike, a zbirka dragocjenosti u njemu se povećavala, ali i nestajala. Povjesničari spominju da su Frankopani u njemu imali kolekciju oružja, petstotinjak dragocjenih knjiga te predmete od zlata i srebra koji su stizali sa svih strana Europe, a sve to pokupio je barun Sauer, podgeneral karlovački.

Poslije Frankopana preuzeo ga je njihov neprijatelj, ban Nikola Erdődy. Potom grofovi Auerspergi, a oni su ga prodali 1820. godine grofu i maršalu Lavalu Nugentu, podrijetlom Ircu. On ga je temeljito obnovio i vratio mu stari sjaj, ali njegovom smrću priča o dvorcu ponovno kreće nizbrdo.
Ante Kozulić, potomak imućne brodovlasničke riječke obitelji Cosulich, bio je nizozemski konzul u Rijeci i 1911. godine kupio je dvorac te dodatno ulagao u njega. Međutim dva velika rata koja su uslijedila i nova politička previranja natjerala su njegova sina Baldu da ga nakon Drugog svjetskog rata proda za 430 tisuća dinara Šibenčanima Marku Ukiću i Anti Vlahovu. No njihovo vlasništvo bilo je kratkog vijeka. Neće proći ni dvije godine i u ožujku 1949. godine nova država, tada još pod nazivom Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), konfiscirat će im ga.

Dvorac je tada postao općenarodna imovina i namjena mu se počela mijenjati. Isprva je bio starački dom, potom i ugostiteljski objekt s prenoćištem

Frankopani i Zrinski u njoj su vjerojatno smišljali urotu protiv Habsburgovaca, Ana Katarina Zrinski u dvorcu je i rođena, a ispred kamina, kojeg više nema, možda je napravila i prve korake.

Stari grad Bosiljevo dan je 1996. godine u 99-godišnji najam poduzetniku Siniši Križancu. Ta je priča neslavno završila pretvorivši se u pravosudnu trakavicu, a spor je pravomoćno okončan tek prije dvije godine na Vrhovnom sudu.

Godinu dana nakon što je Križancu dvorac dan u najam, sa svojim potraživanjem javili su se nasljednici Ukića i Vlahova pa su se tako desetljećima paralelno vukla dva spora, a dvorac je za to vrijeme propadao.

Sada je pravomoćno sve riješeno i nasljednici su dobili oduzeto, a čeka se samo upis u zemljišne knjige.

A s obzirom na to da su se dosad na području Starog grada odvijala razna snimanja, fotografiranja i slično, odsad, kažu u Općini, treba se za tu svrhu obratiti upravo novih vlasnicima.

Kako navode, pravomoćnim rješenjem Karlovačke županije KLASA: UP/I-942-05/21-01/39, od 04. travnja 2025. godine Stari grad Bosiljevo – zgrada spomeničke baštine sa pripadajućim zemljištem površine 14.776 m2, vraćen je u vlasništvo vlasnicima i njihovim nasljednicima kojima je imovina oduzeta 1948. godine.

– Obavještavamo zainteresiranu javnost, fizičke i pravne osobe, da se za dobivanje odobrenja i suglasnosti za fotografiranje svadbenih i drugih svečanosti, snimanje promotivnih i reklamnih materijala u Starom gradu Bosiljevo, obrate vlasnicima čiji podaci će biti vidljivi u zemljišnoknjižnom ulošku nakon provedbe upisa u zemljišnu knjigu, poručuju iz općine.