Stipe u gostima

Ma, vidi ti staroga! ‘Ko bi rek’o da je on tako lak na okidaču, jednako kako je brz na jeziku… Iako već u godinama, ne odveć jak i snažan, spreman je krupnome i zajebanome Dodiku opaliti edukativnu, tačnije vaspitnu šamarčinu, samo ako ovaj pomisli na referendum o odcjepljenju svoje RS i pripojenje ‘kevi otađbini’.

Koridor mora pasti! Poklič je koji je još uvijek aktualni ‘pređidente’ ispalio nakon pola čaše šampanjca, dok je ćaskao s novinarima i ostalom sedmom silom, nečistom. Ta trač gomilica, koja i inače zaviruje više u tanjure uglednika, nego bilježi njihove blistave i antologijske izjave, odmah je rastrubila o Mesićevoj militarističkoj nakani, ako Radmilo, Milorad, kako se zove taj Dudek, Dodik, učini ono što se od njega uostalom i očekuje.

A Stipe je u gostima, po posljednji put kao vladar, bio u Sloveniji kod kolege Danila. Ispada da bi on još malo na gostujući teren i to na tradicionalno težak i blatnjav teren Bosanske Posavine, gdje smo u posljednjoj utakmici, koju još mnogi prepričavaju, izgubili vrlo uvjerljivo. Sve je dobro počelo, kontrolirali smo igru, Derventu, Bosanski Brod. Vezna linija preko Save funkcionirala je besprijekorno, a onda se u drugom poluvremenu naša igra potpuno raspala. S klupe (Zagreba) su stizale konfuzne upute, zamjene su bile potpuno promašene, a umor je činio svoje. Pred kraj utakmice gotovo da nismo izlazili iz zaleđa, pa je poraz bio neminovan. Dobro upućeni kažu da je ta utakmica prodana, ali UEFA, NATO i UNPROFOR nisu vidjeli ništa sporno, pa smo izbačeni iz daljnjeg natjecanja. Sad bi Stipe opet malo prekidao koridor i vratio komšijama milo za drago. Na Sloveniju je onomad kanio poslati vatrogasce i lovce, ali sa Srbima nema zajebancije. Valja udariti svim raspoloživim snagama, glasno razmišlja Vrhovni zapovjednik, posežući za još malo kanapea.

Nekako mi se Predsjednik nije baš tako militaristički doimao u Vinici, gdje je završavao posljednji prekogranični izlet. Imao sam čast voditi prigodni program zajedno s kolegom Tadejom. Nakon što su nas državni protokoli izdrilali, što sve smijemo, a više što ne smijemo reći, kud se možemo kretati do pozornice, popeli smo se na stepenice za binu, pa poput Mirka i Slavka čekali ‘na čeki’ kad će se svite ukazati u dvorani. Potrajalo je to čekanje skoro sat vremena. Kad su konačno ušetali, svi zapljeskaše od sreće i olakšanja. Program zgodan, prigodničarski. Red muzike, red govora, pokloni, skeč, slikanje, poziranje i domjenak. Gricnuše Danilo i Stipe malo pršuta, sira, domaće pogače, pa svatko u svoj blindirani auto.

Što se našega tiče – that’s all folks. Evo, već je spremna odjavna špica, a inauguracija se bliži. E, ali nije kraj kad je kraj, već kad Mesić uputi posljednji ‘mesiđ’ (massage). A to je malo rata za kraj. Jebeš mandat bez bar jedne vojno redarstvene akcije i dizanja zastave na oslobođenu tvrđavu, vjerojatno se mota uskoro bivšem po glavi… Ili se on samo zeza, kao i obično. ‘Ko će ga znat…

Kažu njegovi da je sve bilo izrečeno u kondicionalu. I da je sve krivo protumačeno.
Doviđenja u slijedećem ratu. A Stipi želimo dobru mirovinu, zdravlje i nek’ bude u dobrom kondicionalu.
– Milka, jes’ ti sigurna da ona tandžara na tavanu još puca…