Ovaj dječak, anđeoskog pogleda iz Siče u susjednoj općini Barilović, najbolje se izražava upravo kad svira harmoniku. I dok razgovara s ljudima njegovi prstići ne miruju, kao da cijelo vrijeme prebiru po tipkama.
Stjepan je glazbeni unikat kakvog u karlovačkoj Glazbenoj školi ne pamte
Harmoniku je zavolio zato što mu je kaže, bila lijepa. Prvi put ju je vidio s tri godine na jednoj svadbi. S 5,5 godina ju je konačno i zasvirao.
Unatoč činjenici da mu je tek osam godina i već je osvojio tri međunarodne i jednu državnu nagradu, Stjepan još nije imao čast da ga gradski ili županijski čelnici pozovu i osobno čestitaju. No, još je mlad pa je za nadati se da će se i to, ako nastavi ovim putem, jednom dogoditi.
Stjepan sada ima osam godina. Od početka je u klasi profesora Zlatka Prpića, koji otkriva da ‘glazbeni unikat’, kako je nazvao Stjepana, u ovim godinama nije imao.
– Djeca obično počnu s Glazbenom školom u trećem razredu osnovne škole, ali ovo je bilo iznenađenje. Međutim, pokazalo se jako dobro zato što se kroz ove dvije godine razvilo u nešto što su ljudi na svim natjecanjima prepoznali kao izuzetni talent, kaže prof. Prpić.
Obitelj "kuburi" s novcem, ali Stjepanu žele omogućiti nastavak školovanja
Iako nisu u nimalo zavidnoj materijalnoj situaciji, Stjepanovi roditelji su ustrajni u tome da mu omoguće nastavak glazbenog obrazovanja. Otac Damir kaže da nisu bili svjesni da im je sin ovako talentiran kada su ga prvi puta doveli u Glazbenu školu.
– Već je s tri godine imao dječju harmoniku koju je ‘svirao’ uz liniju. Vidjeli smo da pokazuje interes i sa pet i pol godina, da ti njegovi prstići imaju smisla pa smo ga doveli u glazbenu školu. Nismo računali da je baš u tolikoj mjeri talentiran, kaže tata Damir.
Bio je toliko malen da bi za svaki nastup trebao stolčić za noge. Treba mu još uvijek, ali Stjepan ipak raste pa mu je ova harmonika sad već postala premala. No, ni to što mu je harmonika premala i stara ne spriječava ga da osvaja nagrade.
– Sat za satom pokazalo se da je Stjepan izuzetno talentiran i nakon godinu dana smo otišli na natjecanje u Italiju gdje je osvojio prvu nagradu. Onda u Puli na međunarodnom natjecanju isto prva nagrada. Ove godine smo bili u Bistri na Bistričkom zvukoliku gdje je bio apsolutni pobjednik i osvojio zlato, a prije desetak dana vratio se sa zlatom i iz Daruvara sa 6. Hrvatskog harmonikaškog natjecanja, nabraja profesor Prpić.
Peteročlana obitelj glazbenog virtoza živi od naknade majke, a Stjepan svira bolesnoj seki
Peteročlana obitelj Magdić živi samo od naknade koju majka dobiva kao njegovateljica. Otac je jedan od hrvatskih branitelja koji su odlukom Vlade ostali bez opskrbnine. Unatoč ovim teškoćama, Stjepanova glazba donosi optimizam.
– Nekad navečer oko deset sati kad treba ići spavati, a on uzme harmoniku i svira. Uvijek mu pustimo jer i seka je bolesna i jako voli kad svira, svi volimo, naglašava tata.
Iz Glazbene škole Karlovac, nastarije u Hrvatskoj, izašli su brojni talenti, a mali Stjepan, kaže i ravnateljica Snježana Mrljak, jedan je od posebnijih.
– Mali Stjepan Magdić, da, on zaista plijeni, ima karizmu u sebi i tako je specifično dijete koje se čini kao da je stigao iz nekog drugog svijeta, svira kao da ga se ništa drugo ne tiče, samo njegova harmonika, rekla je ravnateljica Mrljak.
A da bi ubuduće u Glazbenoj mogli u redovan sustav primati i ostale ‘male virtuoze’ od jeseni će početi upisi u Malu glazbenu školu, za djecu od 5 do 7 godina. A što se tiče Stjepanove harmonike, ravnateljica Mrljak je najavila kako je škola već u pregovorima za nabavku nove koja će mu biti primjerenija.