Naime, na 83 300 hektara površine u tri županije najviše je stabala bukve, te hrasta lužnjaka i kitnjaka, a njihova oštećenja nisu velika.
– Što se tiče veličine, mi smo jedna prosječna Uprava, od tih 16 uprava koje gospodare sa svim šumama u Hrvatskoj, a što se tiče zdravstvenog stanja, možemo reći da su te šume manje oštećene nego u ostalim dijelovima Hrvatske. Hrast je puno oštećeniji u Slavoniji, a crnogorične šume su u lošijem stanju na području Like i Gorskog Kotara nego što je to slučaj kod nas – kaže Grginčić.
I dok s bukvom na našem području zaista nema problema, kod hrasta se ipak bilježi 21 posto trajnih oštećenja krošnje.
– Kod nas su hrastovi najugroženiji i otprilike 21 posto svih stabala hrasta lužnjaka i kitanjaka ima trajnu oštećenost krošnje. Ti podaci se prikupljaju svake godine i šalju Šumarskom institutu koji sve te podatke prosljeđuje u Bruxelles gdje se ti podaci obrađuju na nivou Europe gdje se po istim kriterijima prati oštećenost. Za bukvu možemo reći da je super, jer je tek 1 do 2 posto stabala trajno oštećen – navodi Grginčić.
Stoga, se ovaj i idući mjesec na području Jastrebarskog, Pisarovine, Draganića, Karlovca, Krnjaka, Duge Rese, Topuskog i Gvozda, provodi tretiranje podmlatka hrasta lužnjaka i kitnjaka protiv takozvane hrastove pepelnice.
– Svake godine provodimo zaštitu protiv hrastove peprlnice i to tretiramo površinu 800 do 900 hektara, što je oko 1 posto naše cjelokupne površine. Najveći dio gdje će se vršiti tretirnjae je područje nziisnkih šuima, to je dio kad idete prema Zagreba, od autoputa desno pa do rijeke Kupe – tu će se tretirati oko 650 hektara – najavio je Grginčić.
Hrastova pepelnica, bolest slična onoj kod vinove loze, zapravo je gljivica koja napada list još nedovoljno otpornih, mladih stabala, pojasnio je Grginčić. Dok traje tretiranje, naglasio je, ljudima je zabranjen ulaz na te površine, te branje i konzumiranje šumskih polodova 30 dana od tretiranja.
– Uglavnom se radi o ograđenim površinama i svugdje gdje je vršeno tretiranje postavljeni su natpisi upozorenja da ljudi znaju da je to tretirano i da se zabranjuje branje šumskih plodova u vremenu koliko treba da se ta sredstva raspare, odnosno u nekih mjesec dana se ne dozvoljava branje nikakvih plodova. Inače, skupljanje nekih plodova nije dozvoljeno bez suglasnosti šumarija, ali s obzirom da se toga rijetko tko pridržava, mi moramo obavijestiti građanstvo da će na tim područjima oni će naići na naša upozorenja – ističe Grginčić.
Najveći krivac za propadanje šuma je klima i klimatske promjene. Zbog toga Hrvatske šume imaju značajnu ulogu u sprječavanju svih negativnih posljedica.
Inače, Hrvatske šume možda su i jedine u Europi koje imaju certifikat za gospodarenje šumama.
– Ne samo što smo pod kontrolom Ministarstva, nego imamo i nezavisne kuće koje ocjenjuju rad Hrvatskih šuma i mi smo dobili FSC standard da mi šumama gospodarima po točno određenim kriterijima da bi se to stanje i poboljšalo. A Hrvatske šume imaju oko 2 milijuna hektara, cjelokupne Hrvatske šume imaju FSC certifikat, što u Europi ne znam da ima i jedna država još – zaključio je Grginčić.