Dijele ljubav prema slikarstvu, a njihove slike većinom odlaze u humanitarne svrhe.
Ljubica je, nakon odlaska u mirovinu, sa svojim suprugom došla iz Zagreba u Karlovac. Iako rođena Koprivničanka, ljepota Karlovca i njegovih rijeka privukla su je ovdje.
"Karlovac mi je lijep grad, na četiri rijeke. Najviše su me ovdje privukle rijeke. To je nešto predivno, kupanje u ljeti, prekrasna Korana…To je zapravo najveći razlog zbog kojeg smo preselili ovdje", kaže Ljubica.
Iako se slikarstvom počela baviti još prije rata, nakon dolaska u Karlovac svoje je slikarsko umijeće četiri godine usavršavala kod akademske slikarice Aleksandre Gorete. Motivi njezinih slika su različiti, a najviše voli slikati mrtvu prirodu.
"Ja u biti volim raditi mrtvu prirodu, a najviše volim raditi kod kuće, a ne u ateljeu. Tamo me dekoncentrira ako netko dođe. Volim raditi popodne, u miru, a ponekad slikam i do tri sata ujutro", priča Ljubica.
Njezine, i slike njezinog supruga najčešće odlaze za humanitarne svrhe. Rado se odazovu svakom pozivu, te svojim radovima pomažu drugima. Česti su gosti i mnogih likovnih kolonija diljem Hrvatske, na kojima itekako uživaju.
Osim ljubavi prema slikarstvu, supružnici Leš dijele i ljubav prema mačkama. Iako imaju šest svojih, nerijetko se dogodi da im ispred ateljea ljudi ostave mačke. Znaju kolika je njihova briga za te životinje, a i mačke prepoznaju ljubav i pažnju koju pronalaze kod njih.
"Onda kada je čovjeku dobro i kada je zadovoljan, onda i radi sa većim zadovoljstvo. Ma to je nešto predivno", s oduševljenjem priča Ljubica.
O tome svjedoče i zahvalnice za sudjelovanje i pomoć u mnogim akcijama i događanjima, kojih imaju više od 200. Njihove slike krase mnoge domove te razne institucije, i to ne samo u Karlovcu već i diljem Hrvatske.
No, što se prodaje slika tiče, danas više gotovo da ih nitko ne kupuje, kaže Ljubica. Izgubila se kultura kupovine slika za razne prigode, kao što je to bilo nekada.
"Rijetko se koja slika proda. Danas ljudi više nemaju tu naviku kupovine slika za poklon. Danas, kada idu na svadbu primjerice, ljudi nose novac. No, mislim da je uspomena poput slike, mnogo vrijednija", smatra Ljubica.
Ipak, Ljubica kaže da će nastaviti slikati, čak i nakon odlaska u Dom umirovljenika, kamo se ona i suprug namjeravaju preseliti. Slikarstvo ih ispunjava, a nadaju se da će ih zdravlje poslužiti još dugo kako bi mogli uživati u svojim zajedničkim ljubavima.