Sv. Ivan Prekrstitelj
Otpuhavši prašinu sa hrpe starih slika , među kojima je pronašao stranicu “Karlovačkog Tjednika” od 27.11.1962 , brat mi je poslao faksimil , tek da vidim kako je izgledalo moje prvo “ukazanje” u medijima.
Manje je bitno da “Pamučna” čestita radnim ljudima i građanima Dan Republike, a “play of the day” odigrao se mjesec dana ranije kad sam ja zakmečao na Dubovcu, a evo javnost je doznala kako se zove sin prvorođenac u Valenta, uz ostalu ekipu koja je razveselila svoje…
Ta je objava , u stvari bila nepogrešiv znak da će me do dana današnjega pratiti pogreške svih administrativno&birokratskih pisara , koji si griješili u pisanju imena, mene i tate Marijana rjeđe, ali zato mame Jane, gotovo pod obavezno!? U rubrici “Iz matičnog ureda “pisalo je da je rođen Damir Valent , sin Marijana i Ane !?
Dakle, moja majka rođena u najgore doba, u zimi 1942. dok su se oko njezine drvene kuće smjenjivali partizani, ustaše, domobrani, snage Wermachta, talijanska armada, svakakvi špijuni i žandari, prijavljena je u Matičnom uredu imenom – Jane. Kako se izgovaralo, tako je i napisano u debele knjige.
E, kako sam pregledavao kasnije njene dokumente, jedino na osobnoj iskaznici i u crvenom pasošu bilo je ispravno napisano, Na zdravstvenoj je bila Jana, na sud su je pozivali kao Anu, jednako kako je osvanula u Tjedniku…Ispalo je da je nju svaki pisar po svom nahođenju upisivao, jer tko je vidio zvati se Jane…!? Da je bar Janica, Anica, Ankica… Pa se da zaključiti kako je birokratski aparat pun samozvanih “Sv.Ivana Prekrstitelja”, koji te upišu kako je njima volja ili ćeif …
Znalo se desiti da meni napišu da sam sin roditelja -Jane i Marijane !? Pa ,zar su već tada njih dvije mogle usvajati djecu…!?
Na intervenciju, da to nije ispravno, doživljavao sam svakakve situacije.
Tamo, prije odlaska u JNA, u Vojnom odsjeku , došao sam s pozivom na kojem je tako pisalo, umjesto sin Jane i Marijana, tatu su potezom pisaće mašine pretvorili u žensko …Onako ustrašen brkatim referentima koji će mi za koju sekundu tutnuti poziv s mjestom mog boravka idućih godinu dana, drznuo sam se prigovoriti napisanoj nelogičnosti na pozivu..
Sjedne drug referent za stol pun papira, pa s onim pogledom”nemoj mali da te u Prištinu pošaljem” upita šta ne valja…
Pa, nije sin Jane i Marijane, nego Marijana..promucam kao na satu matematike, kad mi jedinica ne gine…
“A,ha ko u pjesmi Marijane, Marijane, ha” ? Mudro odšutim opasku, jer mi SAP Kosovo ne gine, ako nastavim stih sa barjakom koji brdo iznad Splita vije, a kamoli ono s “ime Isusovo”…
Dobio jesam pokrajinu, ali srećom – Vojvodinu.
Dođem u Novi Sad, i opet ista priča. Na jednom od prvih postrojavanja, prozivka uz imena roditelja. Naravno, onaj ćato u Karlovcu ispravio je podatke za sebe, ali je u garnizon otišla ona verzija s dvije mame, pa kad je drug desetar prozvao mene, u stroju nastane sveopći smijeh…Ha,ha, ha, imaš dve keve , gde ti je ćale !?
Krivo su napisali…procijedim crven u licu k’o paprika.
Znači majka je …?
Jane-velim ja, a on se napravi pametan, pa veli- to bi u Ameriku bilo Đejn !? Stroj- ha,ha,ho, ho, ho…
A, kako je onda otac?
Ja, već u fazi popizditisa, ono, svaki desetarski ispljuvak će se iživljavat na meni, graknem:
Otac je – Tarzan!
Kakav sad Tarzan?
Pa, ako je mama Đejn, tata mora bit Tarzan, a ja nisam Chita, nego Damir, čitaj logikom malo...
Mislim da sam idućih tjedan dana ribao zahode. Kad mi je bilo najteže pustio bi onaj tarzanovski urlik : Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !!!!
Tu je u pitanju samo jedno slovo, pa se ne da pogriješiti.