Svi su se bili zaigrali u NK Karlovcu

Najnoviju aferu i pritvaranje Borisa Kozjana i Nevena Šprajcera, ali i prijavu protiv šestorke "tešku" 1,3 milijuna kuna smatra putem do pročišćavanja stanja u karlovačkom, ali i hrvatskom nogometu. Nakon svega što mu se kao predsjedniku NK Karlovca dogodilo, ne dolazi ni na stadion, jer to – ne želi. Kao liječnik, shvatio je da mu to predsjednikovanje nije donijelo dobro zdravlju pa je i danas na pet vrsta lijekova zbog tlaka koji je tada "šibao" u visine. U razgovoru je malo emocionalno "zaštekao" na spomen Vlatka Markovića kojeg drži neprikosnovenim imenom hrvatskog nogometa, ali i zbog "fakina" Nevena Šprajcera.

RM: Kozjan i Šprajcer u pritvoru, prijava protiv šestero za 1,3 milijuna kuna. Što reći? Opet Karlovac i opet afera.

AT: Osobno držim da nitko od ovih ljudi nije bogzna kako kriv, ali nije ni prav. Mene ne može nitko nagovoriti da budem onakav kakav ne želim. Oni su zapravo sebe precijenili, a ovo vodstvo HNS-a potcijenili. Misleći sportski, govorim. Znam Nevena, radili smo zajedno, on je dečko koji taj posao zna raditi. No, mislim da se u jednom trenutku zaboravio, podigli su mu rep i uveli ga u neke igre kojima on, po mom mišljenju, nije dorastao.

RM:Tko ga je uveo?

AT: Vrh HNS-a. Nema tko drugi. Tko vlada nogometom? Tko je istjerao Karlovac iz prve nogometne lige?

RM:Sjećate se kako se pričalo "Karlovac živi najljepšu nogometnu bajku", "nogometni san", itd… S ovom sad aferom samo još jedan čavao u lijes te "najljepše nogometne bajke".

AT:Ma, ne mogu komentirati to izvorno jer nisam tu sudjelovao. Došao sam na kraju balade, kad nije bilo novaca, ali je bila nada, osnova da Karlovac u najmanju ruku bude jedan solidan prvoligaš. Ali to nije bilo u rukama nas nekolicine koji smo bili apsolutno marginalizirani. Ja, Zajec – legenda… imali smo šansu, ali falilo je malo potpore s vrha Hrvatskog nogometnog saveza. Ja sam za nagradu bio kažnjen valjda najvećom kaznom u povijesti hrvatskog nogometa za klevetu. Jedan od sudionika tog projekta koji je bio uperen protiv Karlovca, taj vrh je mogao uz samo malo dobre volje osigurati da ostanemo u Prvoj HNL i u transformaciji kluba budemo dobar prvoligaš.

RM:Na primjer, sad u drugom dijelu ljestvice?

AT: A da, bez obzira na probleme. Njih ima svugdje. A mi smo bili ekipa ljudi koja je to bila spremna riješavati.

RM:Kad ste došli kola nisu krenula nizbrdo, nego su već poprilično jurila nizbrdo i čekao se prasak. Novaca nije bilo, nitko se tog nije htio uhvatiti. Ispada da vam je mandat bio najpošteniji jer se nije imalo što "zamračiti"?

AT: Ha, ha, o zamračivanju nema govora… Da je novaca bilo, sigurno ih moja ekipa ne bi zamračila. Upotrijebili bismo ih da stabiliziramo klub. Najviše smo tad potezali za vlastitim novcima i u svoje džepove.

RM: Ove 3 godine poslovanja kluba koje policija radi, od 2008. do 2011., izmijenilo se dosta predsjednika: Pađen, Kozjan, Sabljarić, Turković…

AT: I na kraju ja, da.

RM:Policija spominje neplaćanje poreza državi i silan iznos kojim je proračun oštećen. Je li to bila praksa poslovanja u klubu?

AT: Mislim da Karlovac ni tada nije bio najgora hrvatska nogometna priča. Ne bih se složio u segmentu neplaćanja poreza da je bilo neke osobite namjere.Te namjere za neplaćanje sigurno nije bilo. Mislim da je bilo puno više nespretnosti, bahatosti i slabe organizacije. Ne može se danas dogoditi da se u nešto ulazi a da se pritom ne kalkulira obveza prema državi. Evo, i ja sam privatni poduzetnik pa znam da državi treba porez prije svega.

RM:Danas je travanj 2014., ovo su bile godine prije…Još ako imate jako političko zaleđe… pa kakav porez onda, tko im što može?

AT:Slažem se. Na žalost, neki su se u tome uljuljkali i neki su mislili da će neke stvari trajati vječno. Ništa ne traje vječno. Ni ljudski život. Neki ljudi su se vjerojatno zaboravili. Pazite, kad u jednom trenutku osjetite moć… Gledajte, ja sam i tad 2008.g. formalno i pravno bio prva osoba karlovačkog nogometa a bilo mi je zabranjeno dolaziti na stadion. Zvali su me prijatelj, uvaženi ljudi iz nogometa i pitali gdje sam. Evo, u onom dijelu tribina, a zapravo sam bio doma jer sam bio proskribiran, bio sam persona non grata.

RM:Zašto ste bili nepoželjni?

AT:Ne znam ni danas. Nisam se uklapao u shemu. Jednom mi je prijatelj rekao da ima ljudi koji mogu puno bolju poveznicu napraviti prema HNS-u od mene. Odgovorio sam tko to može kad sam ja prijatelj s Vlatkom Markovićem? A doista jesam, bio sam, na žalost, Bog mu duši lako. Ne znam kakva se poveznica s HNS-om mora stvarati osim da ona bude sportska, transparentna, poštena? Događanja koja su slijedila su pokazala da se nisam uklapao u shemu koja po mom sudu nije bila niti sportska, niti transparentna, pa mogu reći sad – ni poštena.

RM: Je li to bila kriminalna shema?

AT:Ovi događaji na žalost, pretpostavljam da je ovo vrh sante ili otvaranje Pandorine kutije. Žalim sve ljude koji imaju probleme sa zakonom, ali ja doista živim za trenutak kad će sportaši i sportski djelatnici koji su pronijeli slavu ove zemlje, poslati poruku:Sport je da se izgradi osobnost, domoljublje, svoje tijelo, natjecanje. Toj se poruci nadam. Ako će sve ovo uroditi plodom, na način da će da će to biti poruka mladim ljudima – odlično. A ne da im bude poruka neka idu u nogomet jer se tamo vrti velika lova. K’o med vrca, med liže.

RM:Čini se da su mnogi med polizali?

AT: Nemam pravo upirati prstom u bilo koga. No uvijek ističem svoje razočaranje onim što smo mogli, a nismo učinili. Vjerojatno su nas u toj priči sputavali oni koji tako nisu htjeli.

RM:Vratimo se malo na onu tvrdnju da je bilo puno neorganiziranosti, bahatosti, da su neki možda poletjeli previsoko a bez kapaciteta?

AT:Da, slažem se.

RM: Možemo o gospodinu Šprajceru? Nepravomoćno osuđen i onda opet jednoglasno izabran za predsjednika Nogometnog saveza županije. Ispada da se bez njega ne može. Koja je njegova tajna?

AT: Mislim da je on izabran ni kriv ni dužan. On ima dovoljno ljudske mudrosti… mlad je čovjek, možda u nekim sferama pomalo je neoprezan i insuficijentan, ali ima tu nogometnu žicu. Ovo nije bio njegov izbor.To je moj stav. Ovo što su ga sada izabrali, mislim da nije njegov izbor. Pazite, ako vam dođe najjača nogometna delegacija koja je ikad bila na ovim prostorima, Šuker, Vrbanović, Srebrić… i s govornice "dijele novce"… Jednima 10 tisuća kuna, ljudima u Ogulinu igralište s umjetnom podlogom…. haloo! Tko je njega za to ovlastio? Jesu to njegovi novci? To se događa na zadnjoj izbornoj skupštini i zato mislim da je Neven izabran ni kriv ni dužan.

RM:Pa mogao se maknuti, ne prihvatiti tu funkciju. Nad glavom ti visi nepravomoćna presuda, "pasu" te sa svih strana, a ti ideš izazivati…

AT:Slažem se, svatko mudar bi to napravio. On očito nije mogao odoljeti pritisku. Pogledajte izbor delegata za tu županijsku skupštinu. Zašto ta žurba? Šuker bi sad htio zacementirati svoj status prije SP u Brazilu, a ako mu se posreći da reprezentacija napravi dobar rezultat, što se i ja nadam – eto, ja sam doživotni baja. Kao nogometaš skidam kapu do poda, kao sportski funkcioner – sačuvaj me Bože. Ja kao bivši predsjednik županijskog nogometnog saveza i kad nije bilo afera, ružnih tragova, mogu reći da sam pometen po diktatu jednog čovjeka. Očišćen. Ne znam ni danas. Bože moj.

RM: Je li vam sad nakon ove zadnje afere "kost" na mjestu?

AT: U moralnom smislu, da, apsolutno. To potvrđuje da sustav ipak funkcionira.

RM: Ova istraga se dosta dugo radila, ljudi su davali iskaze u USKOK-u u Zagrebu, pa ovdje u policiji u Karlovcu. I vas su zvali?

AT: Da, i ja sam dao iskaz. Mislim da to ne smijem reći, ali pitali su me o okolnostima događanja nekih stvari, a govorio sam o nekim odnosima, s pozicije predsjednika Nogometnog saveza, a i ono što mi je bilo dostupno kao predsjedniku kluba. Ništa osobno. Iskaz je bio jedna službena priča. Bila je to uskočka, a netom iza toga i policijska karlovačka priča. Ponovio sam svoj iskaz i na USKOK-u i u karlovačkoj policiji.

RM: Spomenuli su vas neki kao njihovog pouzdanika?

AT: Bože sačuvaj. Ne samo da nisam, već i kad bih to morao biti, odbio bih to. Mislim da svaki građanin ove zemlje, ako je prijavio ili pomogao razrješenju nekih djela, da je to lojalan građanin, a ne druker. Imamo krivu frustraciju po tome, u ćorsokaku smo. Svi smo dužni prijaviti ono što je kriminalno i nije u skladu sa zakonom. Ali da bih bio pouzdanik, nema teorije. Ja sam liječnik i inače nosim tajne. A pouzdanik ne možete biti da dio tajni ne razotkrijete.

RM:Vratimo se malo na N.Šprajcera. Jeste li tu rekli sve što ste imali?

AT: U zadnjih nekoliko godina imamo slabe kontakte. Odnos je korektan, ja sam korektan jer sam  takav i tako se ponašam i prema svojim, uvjetno rečeno, neprijateljima. Iako nikog tako ne doživljavam. Žao mi je da mu se to događa, njegovoj obitelji, žao mi je njegove djece… (duga stanka) … Čujte, svatko je krojač svoje sreće i u određenom trenutku napravi nešto što misli da je trebao… to mi je jako teško komentirati…Iskreno mi je žao da su mu se takve stvari dogodile. I svakog drugog mi je žao.

RM: Boris Kozjan? Bio je predsjednik par mjeseci. Znate kako se po Karlovcu onda pričalo da se Kozjana spašava?

AT:Svašta sam čuo. Ja sam prijatelj s njim i ostat ću. Kozjana poznajem dugi niz godina i to kao časnog čovjeka. Ništa što bi na bilo koji način dolazilo u koliziju sa zakonom, ja kod njega nikad nisam prepoznao. Doista. O nekim stvarima sam s njim razgovarao otvoreno, o opasnostima koje bi se mogle dogoditi i uvijek mu rekao da se nikad ne dovodi u situaciju da si stavi nešto u džep. Mislim da je on u tom smislu, u mojim očima, sigurno čist. Ne mogu prejudicirati za druge.

RM: Govori se o dotoku novca od transfera na račun, upitni putevi novca…Koliko moraš biti bedast da to radiš i misliš da to nitko ne vidi?

AT: To je ludilo. Mislim da tu ne možemo tražiti nalogodavca jer su se svi zaigrali. Svi su se u jednom trenutku osjetili iznad svojih mogućnosti. Čujte, kad se dolazilo na stadion, sve je treperilo, pojedini funkcionari su se ponašali poput malih bogova.To vam je psihologija, kad dođete u situaciju da upravljate, ne samo životima, već imovinom, i da bude važan, upravlja u tom cijelom kontekstu… e onda..

RM: To je ono kad ti stadion  plješće…kliču tvoje ime…

AT: Da, stadion ti plješće… U tom dijelu, čovjek se izgubi, koliko god da si sabran, koncentriran, pametan, izgubiš se u toj priči i taj zaborav čovjeka odvede u krivi smjer. Ali, onda nema povratka.

RM:Ovo sad je početak razmontiranja priče, kraj ili što?

AT: Osobno mislim da je ovo početak jednog boljeg hrvatskog nogometa. Vjerojatno to mene emocionalno nosi, ali ja već dvije godine samo o tome razmišljam. Da će se jednog dana dogoditi istina. Katarza nogometa, ne samo NK Karlovca. Naravno da me to opterećuje, ja sam bio član zdravstvene komisije, sjedio tamo više od 10 godina, korektan sa svim članovima skupštine, s predsjednikom bivšim Markovićem za kojeg se pomolim Bogu svaki dan jer je bio ljudina…. ( duga stanka) Bio je jedno veliko srce, znate, koje su neopravdano na kraju iscipelarili. Vlatko Marković je hrvatska nogometna povijest i u igračkom i u dijelu kao nogometni djelatnik. Ja sam u Beču, Parizu, slušao priče o njemu, o njemu su pričali naj, naj. On nije bio patvorina, već originalni hrvatski domoljub i sportski djelatnik, osebujna ličnost. I na kraju su ga iscipelarili. Tko? Oni koji su na zasadama Vlatka Markovića privilegirano i dobro živjeli bez muke i truda.

RM: Da pred dvije godine niste naletjeli na tu "minu", bi li vas to stanje u karlovačkom nogometu tako diralo?

AT: Apsolutno, da. NK Karlovac otkad sam ja izašao, nije održao skupštinu! To je prestrašno. Oni nemaju predsjednika, nisu napravili transformaciju, svi papiri su ostali.. stalo je. Svaki dan prolazim pored stadiona i srce se stegne. Ali sam rekao – Neću navraćati na stadion. Evo i sad ste me zamolili da se tamo nađemo, a ja vas da ovaj razgovor tamo ne napravimo, da netko nešto krivo ne protumači.

RM: Dosta ste emocionalni što se tog nogometa tiče…

AT: Ako čovjek nema emocija, ne znam što mu život znači. S emocijama počinjemo i završavamo ovaj život, zaljubljujemo se…Bez srca i duše ne možete funkcionirati.Čak ni profesionalno, pa ni u ovom društvenom smislu kojeg ja preferiram.

RM:Maloprije smo spomenuli sve predsjednike kluba. Jesu li svi oni odgovorni za ovo što se dogodilo?

AT: Svi smo odgovorni. Svatko na svoj način. U dijelu u kojem je mogao doprinijeti da se nešto dogodi. To je bilo turbulentno vrijeme. Znate, bio sam na jednom sastanku dok taj projekt "prve lige" još nije zaživio. Tada sam rekao da ta priča nije zrela, da treba 3-4 godine sportske pripreme. Poslije nisam bio pozvan niti na jedan sastanak jer je to bilo nešto što se nije smjelo reći.

RM: Karlovac u prvoj ligi je bio projekt pokojnog ministra Vukelića.

AT: Pa dobro, hvala mu za to što je ostvario. Na žalost, oni protagonisti ili pratitelji tog projekta nisu odigrali svoju ulogu do kraja.

RM:Jesu li se previše u njega pouzdali, ufali?

AT: Mislim da da. I mislim da su sve te greške proilazile iz tog lažnog samopouzdanja i vjerovanja kako "se meni, što god činio, ne može ništa dogoditi". To je nemoguće. Na određen način, mislim da je to bila i zlouporaba njegove naklonosti tom sportu.

RM: To sad govorite jer njega više nema ili?

AT: Neeee. Ne. To je objektivno. O pokojnima sve najbolje, ali nas dvojica smo bili prijatelji i imali niz prijepora. Ja sam mu to mogao reći i zato u politici i nisam ništa napravio. Nisam slušao i neću nikad slušati ako će to biti protiv mojih moralnih, ljudskih i intelektualnih uvjerenja i obiteljskih vrijednosti.

RM: Mislite li da će se nakon ovog slučaja stati s istragama oko NK Karlovca ili?

AT: Znam ono što sam čuo, ali ne bih spekulirao. Nemam temeljna saznanja i ne bi bilo ozbiljno ni korektno sad o tome pričati.

RM:Ima li u ovoj priči politike?

AT:Nema danas ništa gdje nema politike. Koliko je u ovom dijelu ima, ne znam. No u politici morate znati kada stati i reći – Dečki, sad je dosta. Ali to treba reći i napraviti.

RM:Mislite li da bi ova priča mogla ići do gradonačelnika Jelića?

AT:Ne vjerujem. Puno smo puta razgovarali. On je bio od samog početka protiv tog projekta, ne samo deklarativno, već i u naravi. Bio sam prisutan u nekoliko navrata kad su ti prijepori bili oštri i kad se o nekim stvarima razgovaralo povišenim tonovima. Znam da je apsolutno bio na nogama i shvatio težinu zadaće i shvatio što to može značiti za grad i kako ga opteretiti. Na žalost, na kraju je bio u pravu. Jedini čovjek koji je meni pomagao u tom turbulentnom vremenu da se nešto spasi je bio gradonačelnik. I zahvalan sam mu.

RM:Znate li je li netko naložio da se neka dokumentacija iz kluba izgubi?

AT: Moguće. Ja sam drugi ili treći dan kad sam došao u klub i vidio taj organizirani kaos u kojem su svi rujali k’o mušice, a znali su zašto ruju, ja sam pismeno naložio da se niti jedna financijska transakcija ne smije napraviti bez mog pismenog odobrenja. Takav dokument sam proslijedio i u računovodstvo koje nam je vodilo knjige. Unatoč tome, nisam postao potpisnik 4 ili 5 mjeseci, a bio sam odgovorna osoba! Radile su se financijske transakcije bez mog znanja, bio sam opstruiran.

RM: Tko ih je radio?

AT: Knjigovodstveni servis, potpisnici su bili neki drugi ljudi. Unatoč činjenici da sam drugačije naložio. Nažalost, moram reći, u toj situaciji se dogodila i Brankova bolest koja je koncepcijski poremetila cijeli sustav kluba. Ljudi koji su na određeni način bili vezani na Branka, u upravi kluba, bili su obezglavljeni, prestali su funkcionirati. Onda ja dođem u situaciju da igrači kažu kako ih neće nitko primiti. Dođete pred tih 35 mladih ljudi koji ništa ne traže nego novce, koji ništa ne vide osim love, ali im vi pošteno kažete da toga nema. Onda tih 35 ljudi stalno štrika na mobitel i stalno su na vezi s određenim ljudima koji su ih instalirali što će reći…

RM: S najvećeg hrvatskog poluotoka?

AT: A da, s Pamićem, Nevenom, vjerojatno i s nekim drugim ljudima… Rezultat te cijele priče bio je pa bi štrajk, pa će ovo,pa ono…A zapravo smo mi sanirali dio dugova bivših uprava, a ti ljudi su poslužili ovim snagama da ruše klub. Uglavnom, ako vam glavni tajnik saveza ni jedan jedini put ne dođe ovdje,za što je plaćen, a jedan jedini put je nazvao telefonom i to ne mene, nego Zajeca koji je onda rekao: Evo,i predsjednik je tu…  Pa smo izmijenili dvije rečenice. Što bi se reklo, došao je na sajam i usput kod doktora izmjeriti tlak. To je sve što smo od HNS imali. Znate, pa onda ulazak nekog sindikata u klub, a sve je bilo na tragu – ajmo to razoriti, razvaliti, uskovitlati i tako se to i dogodilo.

RM: Osim što vam je kost na mjestu sada, kakve još emocije ova situacija budi u vama?

AT: Pazite, ja svoj cijeli život radim društveno koristan rad; rotarijanac, ronilac, predsjednik možda najboljeg ronilačkog kluba u državi, vatrogasac, predsjednik vijeća MO Kamensko, sav sam predan tom društvenom radu i sve to radim bez naknade, trošeći svoj benzin, mobitel, novce, vrijeme. I to traje 30 godina, svaki dan.Iskreno se nadam da je ovo početak jednog novog smjera, nove hrvatske nogometne priče, kvalitetnijeg,poštenijeg, iskrenijeg i sportskijeg hrvatskog nogometa, koji se neće kriti iza rezultata reprezentacije. To ne smije biti paravan za ljude koji tome, najblaže rečeno, nisu dorasli voditi taj sustav. Iskreno se nadam da će sve ovo što se nekim ljudima događa, jer dok nekome ne smrkne, drugom ne svane, iskreno se nadam da će to biti jedan novi početak i da ćemo svi, posebno mi u Karlovcu, smoći snage vratiti se na početak i graditi novu, zajedničku priču. Nadam se da Karlovac još uvijek ima dovoljno nogometne snage i entuzijasta i dovoljno "sportskih budala" koje će podmetnuti svoja leđa i učiniti prostor da se mladi ljudi upeljaju u tu priču, u nogometni sport Karlovca, ali i budućnost hrvatskog nogometa.