Tapete

U nezaustavljivom naletu retromanije svega i svačega, od retuširanih pjesama, “fićeka”, “buba”, filmova, odjeće, zulufa, “đinđi” (bižuterije), eto nama i tapeta, kao nečega što se “must have”, inače niste u dosluhu s trendovima, a to je jednostavno nedopustivo, zar ne!? Tako pišu trendi tiskovine, tako sugeriraju stilisti, aranžeri, nadri inžinjeri, redkarpeti i ekzkluzivi, eksplozivi, tene, glorije, starsi… Evo kopipejst za primjer:

Minimalizam ´90-tih godina prošlog stoljeća je mrtav. Zidne tapete se vraćaju, sa smionim novim dizajnom, materijalima i tehnologijama. Poigrajte se s njima, ako se usudite. Digitalna tehnologija radi čuda kad su tapete u pitanju – praktično je otvorila vrata čitavom spektru vrlo složenih uzoraka s puno pojedinosti, što nam daje priliku za odmak od često korištenih dosadnih uzoraka. Primjerice, osim već ustaljene fotografije, na tapetama se mogu naći i 3D slike te geometrijski dizajni. Jedna od inovacija su magnetske tapete, koje vam omogućavaju da proces osmišljavanja njihovog izgleda nastavite sami kod kuće. Magnetizirani motivi mogu biti postavljeni gdje i kako god poželite. Za one ambicioznije i s dubljim džepom, tu su tapete koje se kreću, stalno mijenjajući sliku koju vidite pred sobom. Novi trendovi dopuštaju da tapetama prekrijete samo jedan zid, umjesto sve njih. To vam otvara više prostora za eksperimentiranje, budući da tako možete upropastiti samo jedan zid, a to je svakako manje strašno od čitave sobe ili, nedaj Bože, stana. A i možete, odabirom tapeta i mjesta na koje ćete ih postaviti, naglasiti dijelove stana ili nešto na što ste ponosni – primjerice, sliku ili komad namještaja. Osjećate li se spremnim na avanturu, pokušajte ih postaviti na strop. To bi moglo naročito dobro izgledati u prostorijama s visokim stropovima. Nemojte se zaustaviti na zidovima – dajte novi život starom, ofucanom stolu ili polici za knjige. Zašarenite vrata i ormariće, no pazite pritom na odabir uzorka.

Kraj citata.

Kad sam ja ostvario pravo na svoju sobu, najprije su mi u “Tekstilci” kupili tapete, pa tek onda prionuli rušenju stare špajze i uklanjanju drvenih stepenica koje su vodile na tavan, kako bih imao svoj brlog za puštanje one divlje muzike i rondanje po gitari. Kad su tapete prekrile sav onaj oronuli kreč i tragove poslijeratnih zahvata na zidovima, nitko sretniji od mene! Istina da mi je dizajn brzo dosadio pa sam zidove ukrasio posterima “Dinama” i rokerskom bratijom, uključujući duplerice “Starta” i “Zum reportera”, ali te su “cicače”, kako ih je moja mama nazivala, opstajale na zidovima samo do njenog ulaska u sobu. Tada bi Miss kolovoza ´78 završila u šparetu, za jutarnje “nalaganje” vatre… Srećom, tada još “komadi” nisu bili silikonizirani pa je vatrica bila ekološki prihvatljiva.

Jeleni koji riču, zaigrane košute, rubovi šuma, mora i planine, jezera i doline… Sve to krasilo je zidove soba, bračnih ložnica, a ponegdje je na kuhinjskim zidovima zauvijek prognalo krpe s legendarnim natpisima: “Kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori!” Tapete su bile savršena kulisa za “lako ćemo” sedamdesete i osamdesete godine u našoj zajednici ravnopravnih bratskih naroda. Život na kredit, rupe u proračunu krpale se inflacijom, a rupe na zidovima prekrivale tapetama, a ostatak problema išao je pod debeli tepih, pokupljen negdje uz cestu u Minkenu ili Študgradu, kako su našijenci nazivali gradove u tuđini…

I evo rješenja za sadašnje tegobe! Nema veze što smo dužni tridesetak milijardi “zelembaća”, važno je da su tu tapete, koje će prekriti fleke i rupetine oko nas. Uostalom, kad nas vjerovnici zaista stave “na tapetu”, onda će biti po onoj legendarnoj:

Otišla si i odvela naše dete
a ja mogu suzama da lepim tapete